29.10.2017. Šapice su i danas bile rasute po bijelom svijetu. No, to nas nije spriječilo, da se na Krndiji okupi povelika skupina, i da unatoč snažnom vjetru ispunimo zacrtanu normu. Bravo mi. 🙂 S pol snage odradismo rutu: jezero Duzluk > jezero na kamenolomu Hercegovac > Kapavac (792m/nv) > Tromeđa > Dobra voda > Stari grad > Ružica grad > jezero Duzluk. Što u konačnici daje nekih 16-17 kilometara. Za to vrijeme su Šapice iz Slavosnkog Broda imale pravu pravcatu
22.10.2017. Anno Domini 2017. dana 22. listopada, skupila se nešto poveća nakupina šapičastih prijatelja. Predivno vrijeme izmamio je ljubitelje prirode na proplanke Dilj gore. Unatoč najavljivanjima kiše hrabra nakupina od čak 34 šapice krenula je u osvajanje Dilja. Korak po korak, šapicu pred šapicu. Hitro smo se kretali i došli do mjesta zvanog Čardak (421 m/nv) najvišeg vrha Dilj gore. Vrijeme je bilo odlično, a Dilj se pokazao kao predivna gora u svim bojama jeseni. Marija Bešlić Dana 22. listopada
21.10.2017. Danas su dvije šapice (M & M) na određeni način gostovale kod mađarskih kolega. Unatoč planiranom pohodu na vrh Psunja (Brezovo polje) koji je zamislio Robi, silom prilike smo završili na vrhu Papuka. Naime, zbog asfaltiranja ceste od Šumetlice do Strmca ili do Bolnice sv. Rafael, cijeli dan je bila zatvorena ova dionica i nikako nismo mogli do startne lokacije. Ukratko vozili smo do Lule i hodali po GPS tragu koju je nastao 06.01.2015. godine. Pogledaj priču “Dva kralja.”
14./15.10.2017. Evo u cilju promocije ljepota planina Bosne i Hercegovine, podijelit ću sa svim šapicama, kao i ljubiteljima i pratiteljima šapica svoje dojmove i fotografije s nedavnog izleta na jednu predivnu planinu koja nam je relativno blizu, a skriva zaista obilje zanimljivosti. Zajedno s ostatkom ekipe Planinarskog društva Dilj gora Slavonski Brod vikend 14.- 15. listopada provela sam hodajući po bosanskoj planini Konjuh, koja se nalazi južno od Tuzle u sjeveroistočnoj Bosni. Duga je 30 km i prostire se na
15.10.2017. Miša uvijek nekako uvijek zna kako napisati neku zabilješku o tim našim hodanjima. Imaš osjećaj da je to lako kad vidiš kako on to napravi, iz ničega – nešto. Jasno, imamo mi u našoj skupini Šapica i talentiranijih od njega, no takve rijetko uspijevamo „upregnuti“ da nešto kreativno napišu, pa onda to uglavnom ostane nama šljakerima J. Od sinoć gledam taj glupi bijeli papir (Word) i mislim si kako započeti. Srećom, rano ustajanje mi nije problem pa jutro ipak
23.09.2017. Ovaj put točkovi i noge su nas odvele u naše krajeve. Odlučili smo se za Gorski Kotar točnije Bijele i Samarske stijene, i proći ih Vihoraškim Putem koji je nadasve zahtjevan i atraktivan, i mislim da ću ga proći još koji puta. Bijele i Samarske stijene su strogi rezervat koji se nalazi u središnjem dijelu Velike Kapele. Stijene su inače vapnenačke i pravi su krš Gorskog Kotara s kojima se priroda poigrala i jednostavno izgledaju predivno. No da ne
08.10.2017. Šapice su danas stjecajem okolnosti rasute po bijelom svijetu. Tužan je to dan za planinarski pokret Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, no radostan na mnogo načina. Sandra danas slavi 35. rođendan (tako žena izgleda) zbog toga nije došao Franjo, a niti Anamarija. A tu je i pjesma: “Sretan, sretan rođendaaan želimooo ti miiii…” i čestitka: “stisak i pusa, musa…”. Jasna Lončarić je očekivano prva (i na stranom jeziku numero uno, a brojevima isto tako 1.) na Zagrebačkom maratonu 2017. u
24.09.2017. Zamalo 20 planinara iz Hrvatske i Mađarske okupilo se danas, kako bi zajedničkim snagama hodali po Psunju, od nekad popularnog odmarališta Strmac, pa sve do vrha Brezovo polje (985 m/nv) i nazad. Iako je Brezovo polje najviši vrh Psunj gore, i svekolikog gorja u Slavoniji, teško će ga itko tako doživjeti. Naime, isti je ravan, dosadan i nema baš nikakav pogled, niti na jednu stranu svijeta. Sve skupa više nalikuje na livadu ili kakvo naselje u nizini. Jedini pokazatelj
17.09.2017. Današnja je tura bila kišno-sunčana avantura. Još su nam nedostajali samo posjetitelji iz svemira i poneka kreautura. 🙂 Ptice su pjevale, daždevnjaci plesali, svinje trčkarale, a nas osmero je za to vrijeme bauljalo s ciljem i bez njega. Pa što bi čovjek više mogao poželjeti!? Krenimo sa onim što i vrapci na granama znaju – kišom. Da, kiša je padala i padala, a potom bi na trenutke krenula još jače nego prije. Sve vrijeme sjevaju munje i tuku gromovi.
06. – 10.09.2017. U organizaciji HPD „Bršljan – Jankovac“ u vremenskom periodu od 06. do 10. rujna 2017. godine Šapice su posjetile Makedoniju. Organizatori izleta, Mirela i Miro te lokalni vodič, Živko Temelkoski, svojski su se potrudili da nam u tih par dana uguraju najatraktivnije lokacije koje se u Makedoniji moraju posjetiti, pritom ne umanjujući našu osnovnu planinarsku aktivnost. Od trenutka dolaska u Makedoniju, gotovo da nismo imali vremena srediti emocije, a već su nam čula bila napadnuta novim doživljajima.