28.12.2017. Bosna je nepregledna, Bosna je snažna, Bosna ima moć da svakom planinaru daruje sve što on treba. Moje su me privatne potrebe dovele do Žepča i Ivankine obitelji. Odmah me po dolasku odvela na brdo Orlovik iznad Žepča da vidim cijeli grad od gore. Malo je reći da me prizor oduševio. Sve ono na što nisam navikao u dosadašnjem planinarenju i hodanju je bilo sazdano već u prvih 20 minuta mojih dojmova. Od veprova u toru, ograđenih tik uz cestu, do
26.12.2017. Planinari oduvijek imaju neku svoju filozofiju i pogled na svijet, pa tako i na blagdane odnosno na neradne dane. Radoholičarima, čudacima i zaljubljenicima u prirodnu je svaki božji dan “radni” i pogodan za boravak u visokom gorju. Ako tome dodamo činjenicu da su Šapice malo luđe od prosjeka, stvoreni su idealni uvjeti za svakodnevno lutanje po šumama i svekolikim slavonskim gorama. A kako saznajemo nismo bili jedini. 🙂 Odradili smo rutu: Kutjevo > planinarska kuća Mlaka (552 m/nv) > Lipe
25.12.2017. A što da vam kažem? Ovaj mali internacionalni Božićni pohod nije mogao bolje proći. Imali smo iznimno lijepo i toplo vrijeme, 10-ak centimetara snijega po kojem je bilo vrlo ugodno hodati, nimalo vjetra, još manje blata, prekrasno azurno plavo nebo, i mi da ne kažem planinari. Na startu se pojavilo 6 mađarskih kolega: Robi, Marsia, Iren, Anita, Bela 1, Bela 2, a od naših samo on i ja 🙂 i to sa dvije različite strane Papuka i svijeta. Sa
24.12.2017. Šapice su danas zahvaljujući mačku Tomu imale neformalne susrete (čitaj: ljudikanje) na trgu Ante Starčevića u Osijeku. Lijepo vrijeme i ljubazne curice u ulozi snimatelja, list papira, malo entuzijazma, improvizacije i eto realizacije video zapisa kojim se želimo zahvaliti svima vama što nas podržavate, pratite, lajkate, volite i trpite. 🙂 Do novih znojnih susreta sa vama, ostajte nam dobro i neka vas prati uspjeh i sreća, naša je želja najveća. Šaponje: Tomislav, Ivan, Miša, Dražen
23.12.2017. Eeee dragi moji… Lako je vama kad ste vi zgodni, mladi, vrckavi i trekkeri sa iskustvom! 😉 Meni je ovo prvi put da trčim po brdima & dolinama više od 20 km, a nisam ni mlad, ni lijep. Ali zato kakim na gomile. 🙂 Šapice su danas nastupile timski (Jasna & Ivan, i niže potpisani) na dugačkoj stazi ~ 25 km. Na kraćoj koja je predviđala ~ 15 km su briljirali pripadnici Šapica (Vlasta & Nikola) i malo manje
17.12.2017. Ukratko: Papučarili smo ~18km, uživali u dvije klimatske zone (hladno i hladnije), gacali nekoliko trenutaka po blatu, gazili po kvalitetnom snijegu u količinama “taman koliko treba”, sve to pri temperaturi ” koji stupanj iznad ništice”, bez vjetra i nimalo sunca. Od 19 planinara na startu, samo 5 odvažnih se popelo na Stražeman, a 18 je stiglo do cilja. Ne brinite se – nismo pojeli Tomislava, otišao je u solo akciju na Jankovac, sukladno tome nek’ se sam vadi kod
11.12.2017. “Još jednom da kažem da ovo nema svoju cijenu! Nešto od boljih stvari u životu… Nema te ženske osobe koja bi mi pružila seksualno zadovoljstvo, a da je bolje od noćne špure ako me razumijete. Ovo je čista erotika.” – kazao je na kraju pohoda Dražen Šmit. 🙂 Noć kada sam prehodao Papuk Oprosti velika planino, ali ja sam morao preko… Predblagdansko ozračje i lude glave kao naše stvaraju nezaboravne uspomene i adrenalinske skapade. No počnimo redom. Kako me redovito
10.12.2017. Tragovima kaptolskih kneževa Manifestacija poznata kao “Međunarodni dan planina” već dulji niz godina, na jednom mjestu uspijeva okupiti više stotina planinarskih zaljubljenika, kako bi u znoju lica svojih proslavili svoj dan, a sve sa ciljem druženja i cjelodnevnog boravka u brdima, gorama i planinama. Današnji je MDP obilovao prije svega snijegom, arheološkim lokalitetima, zanimljivim predavanjima, povećim brojem iznimno dobro raspoloženih planinarskih entuzijasta, malobrojnim zvijerima (nekoliko službenih i gostujućih psa), a tu su bili i prekobrojni HGSS-ovci koji su znanjem,
03.12.2017. Danas nema Jannet, a nije došao ni Stevo, pa je izvješće opet palo na moja nejaka pleća. 😉 Nikoga nije briga što sam jučer u jednom dahu odradio Zapadni greben Papuka, što noćas nisam mogao spavati od brige and sekiracije, i k tome sam danas tj. večeras riješio svu silu profesionalnih obveza, a sad i ova traljava priča za laku noć, ili dobro jutro. No, tako vam je to kad se pustite da vas koriste… 🙂 I mi smo danas
02.12.2017. Od Šnjegavića tri putića… Niti jednim se do Golobrdca ne stiže. Ali krenimo redom. Polazna točka današnjeg izleta bio je zaselak Golobrdac. Već oko 08:40 sati Željko i ja stižemo i čekamo ostale. Društvo nam prave dva crna ovčara koji ne prestaju lajati. Ubrzo u Golobrdac stiže i Dalibor iz Požege. Upoznajemo se i za svaki slučaj odlučujemo provjreiti jesmo li na pravom mjestu i zovemo Mišu. On nam kaže da je krenuo iz Šnjegavića prema nama, ali da