04.10.2020. U jednom vrtu među cvijećem sićušan Grad se sakrio, vi ga znate k’o Bedemgrad, al’ Stršljen ga je okupirao… E da, kakav bi to bio vikend u prirodi da nismo sreli naše prugaste ne baš tako drage krilate prijatelje. Pretpostavili ste – stršljenovi su nas opet malo odvratili od planiranog dana. Vesela ekipica od 9. šapica krenula je od Našičkog vodovoda putem Bedemgrada. Odmah smo se razvukli na prvom brdu i krenuli kukati “Pa zar nema ništa ravnije?” a
30.08.2020. Kada Mišu noga boli, tada Mišo Boga moli da dođe Predrag Džambo i grupu danas vodi… I tako je to bilo. Kad već nema Ivana, danas smo imali dva vodiča: Predrag i Vinko, i Gita im je pomogla. Dan je od ranojutranjih sati bio izuzetno vruć ali nas to nije omelo. Da smo se ranije sjetili mogli smo današnju avanturu započeti i završiti na Orahovačko jezeru ali pronašli smo mi već osvježenje. Okupila se šarolika ekipa vještih hodača i
16.08.2020. Evo, dragi naši prijatelji, voajeri, čitatelji, gledatelji, pratitelji – ovako izgleda Raskol u Šapicama, kad svatko ode na svoju stranu. 🙁 Sukladno IT narodnoj poslovici “ako nije objavljeno – nije se ni dogodilo” malo sam si dao truda i izmaltretirao sve sudionike “raskola & razdora” da pošalju koju fotku i tekst. 🙂 Rezultat mojih nastojanja je pred vama. Pisalo se, tipkalo, kuckalo, češkalo, birale se fine riječi i poruke, jer mi nismo samo lijepi, mladi, uspješni, snažni, brzi, voljeni
01.08.2020. Subota koja je određena za druženje, kampiranje, trčanje i predaje poklona našoj dragoj Ivi Legosici. Odredište je bio Borovik na broju 45. Upravo na toj lokaciji okupila se ekipa iz Šapica. Naš Miša, slavljenica Iva, Nataša vrhunska slastičarka, Robert kuhar, Roberto koji ne skida osmijeh sa lica, Burki, pas Milivoj i ja. Krenuli smo sa trčanjem koje je na kraju ispao polumaraton… Sunca, prženja, bodrenja i svega onoga što vam čini dobro, a bome i preispitivanja, zašto i koliko
19.07.2020. Na parkingu pokraj “Našičkog vodovoda” okupila se šarolika skupina Šapica i nakon dugo vremena krenuli smo u planinarsku avanturu. Ni COVID-19 nam nije mogao upropastiti ovaj predivan dan. Čuli smo da je i službeno otvorena “Našička geološka staza” a kakve bi mi bile posvuduše da to i sami ne prošećemo. 🙂 Dan je bio odličan za planinarenje. Iako su nas na početku zastrašili kako će biti teško, očekivali smo puno uspona i prolivenog znoja, a dobili ugodnu šetnju. Staza
31.05.2020. Nakon iscrpnih dogovora oko Transverzale Papuka i tko će startati s koje točke i hoćemo li nakon trčanja praviti roštilj ili kuhati nešto došlo je i to subotnje jutro starta. U samo jutro naš Damir Kligl, od milja zvan “deda”, “vođa”, “gonič” i “zvijer s Papuka” – javlja da zbog temperature i zdravstvenih problema, nažalost, neće s nama, ali biti će logistika od kuće ako negdje zapnemo jer ipak neki od nas nikada nisu prošli tom stazom. Podijeljeni u
31.05.2020. Prvo pitanje koje si uvijek postavim kad idemo hodati od Kutjeva: hodamo li Krndijom ili Papukom? Nikako mi to nije jasno, neki kažu da je cesta Orahovica – Kutjevo granica, s druge strane na topografskim kartama Krndija se prostire sve do ravnine Tromeđa – Lipe, neki kažu kako je Krndija sve do kamenoloma Vetovo… Kako god, ime je stvarno nebitno kad se hoda toliko zanimljivim i lijepim stazama. A danas smo imali prigodu hodati stvarno „divljim“ stazama. HPD „Vidim“
02.05.2020. Jedna vesela ekipa od 9 članova odlučila je iskoristiti vrijeme corone odnosno, neodlaske na utrke na istraživanje Papuka, oživljavanje starih i zapuštenih ruta, obilazak predivnih vrhova od kojih su neki nezasluženo ostali izvan planinarskih staza. Neke od njih poznaju samo stari iskusni planinari, ali evo, ovim putem odlučili smo obnoviti sjećanja, i sve to malo prilagoditi i novijim generacijama, kako putem slika tako i GPS tragom. Pa evo, prvi dio naše rute trebao je obuhvatiti 13 vrhova Papuka, sa
02.05.2020. Sasvim je logično kad ekipa planira neki dužinski izazov u brdu, da Maloča (to bih bila ja) neće moći odoljeti. Nema veze što Maloča, još poznata i kao Baba, nema zimsku bazu iza sebe, ima nula kondicije i nekoliko kilograma viška. Ona ide na osvajanje vrhova Papuka, što je više moguće! Još i cvili u sebi što će dečki ići desetak vrhova, što podrazumijeva 70-ak kilometara, a ona nije u stanju. Ali neka, imamo mi tu još nekoliko članica
I tako nakon dugačke pauze, izolacije, karantene, korone i čega sve ne napokon protegnusmo nogice po obroncima Papuka/Krndije. Naša današnja avantura je bila kratka ali slatka. S obzirom da je još uvijek na snazi ograničeno kretanje i druženje manjeg (čitajte maksimalno dvoje) broja osoba pa čak i na javnim površinama. Držali smo se propisanoga razmaka, a i dobili smo neočekivanog prijatelja. Šetnju smo započeli s Međe te krenuli put Kapavca. Na samom startu nam se pridružio četvernonožni neimenovani prijatelj koji se