Novogodišnji pohod 2019.

01.01.2019.

Vjerovali ili ne ali sinoć sam zaboravio napraviti jednu važnu stvar! Jest da imam debelo opravdanje za taj čin, jer se dogodilo nešto nepredviđeno u trenutku priprema stvari i ubacivanja u auto: ruksak, odjeća, hrana, termosica… Sve to sam uredno posložio u Merivu, tako da ujutro samo okrenem ključ i brrrmmm po gasu. Usput sam uredno pokupio Marinu i Jasnu. I sve je bilo super, bajno i krasno, dok na Jankovcu nisam skužio da mi nešto fali, nedostaje, neki nemir u meni… Hm!? Što bi to moglo biti? Nemam pojma i tada PLJAS lupim se u čelo!?! Poslije 10 godina izvještavanja zaboravio sam ponijeti osnovno sredstvo – foto aparat! 🙂 Ljudi moji pa to je prestrašno. 😉

No, zahvaljujući sveprisutnim mobitelima i elektroničkim komunikacijama uspijevamo zajedničkim snagama prikupiti nešto fotografija i kraći video zapis.

Šapice su došle sa svih strana: Slatina, Osijek, Slavonski Brod, Kutjevo (na Jankovcu nas dočekali Vinko i Predrag + kuja Gita koji su došli pješice izdaleka – svaka čast), Orahovica, Feričanici, Našice, Požega, a tu su i dvije prekrasne bijele psine. 🙂

S obzirom da smo imali kasni start i lijepo se odmorili, nismo na vrhu bili prvi. No važno je da smo bili. Tamo su nas već od prije očekivali: Franjo i Sandra + kuja Azra, i naši stari znanci Cigo (Josip) i Davor i još par zgodnih dečki kojima nažalost ne znam imena.

Odradili smo predviđenu rutu: Jankovac > greben Kovačica > Ivačka glava > Stari šumarski put > (Mišino brdo – samo odabrana četvorka: Franjo, Ivica, Igor i Miša) > Anđina baraka > Nevoljaš > Jezerce > Žene 10 min. > Jankovac. Sve skupa 12,5km. Snijega ima tek malo na jednom dijelu oko Ivačke glave. Sve ostalo suho i bez iznenađenja. Osim dakako šumara koji standradno rade dar-mar i ostavljaju na tone grana iza sebe. No, već smo navikli na devastiranje lijepe naše, i pomalo oguglali. Jbg. Krembila ima svuda… U vladi, u ministarstvima, pa što ne bilo i u Hrv. šumama!?

Ukratko bilo je: ugodno, lijepo, druželjubivo, razgovorljivo, malo hladno za ruke i prstiće, ništa umora, milina jedna… Malo previše hrane i opako dobrih pogačica sa čvarcima, pa domaće delicije. Joj. Ukusno ali previše. 🙂

Lijepo pozdrav na sve strane Papuka i Drave. Do novog znojnog susreta sa vama, ostajte mi lijepi i rumeni. Sretna vam godina Nova i neka bude barem malo, >-ovolicno-< bolja.

Miša Nicinger

Foto: Ivica, Marica, Vještica, ups… Vinko, Ivan, Marina, Miša, ma svi…