Author Archives: pladmin2

10. godina Šapica (1. dio)

28.10.2018. Jedan prekrasan jesenji dan otvoren je na sjećanje o začetku „Šapica“ i o proslavi „okruglog“ 10. rođendana koji ćemo kao ekipa slaviti kroz nekoliko hodnji u narednim tjednima. Danas smo hodali od orahovačkog jezera preko stjenjaka Rustine i Sokolina do Manastira sv. Nikole i najvišeg vrha Krndije „Kapavca“ nazad do jezera. Okupila se šarena ekipa sa ipak nešto brojnijim ženskim dijelom. Suho i ranojesensko vrijeme je povremeno otežavalo spuštanje strmim dijelovima, međutim dobrom organizacijom smo sve vrlo dobro savladali.

Zamjenska zen klupica

21.10.2018. 12. veličanstvenih na ruti: Velika > Mališčak > Orahove vode > Papuk (Nova Zen klupica). Iako Šapice hodaju neprestano, poseban je čar kada se poznata ekipa nakon dužeg vremena okupi oko našeg Ivana. Tako je to bilo danas, nešto ranije nego inače nas 12 se okupilo i krenulo… Prilično nisku temperaturu dodatno je začinio vjetar koji je iz ruksaka kape, rukavice i jakne. Jesen je stigla, osim vremena posebna čar je bila hodati po hrpama šuštavog lišća. Kako je Sanja

500 Horvatovih stuba

14.10.2018. Na pohod na Medvednicu krenuli smo sami jer su mnogi koji bi rado pošli s nama bili spriječeni. I dok smo ujutro pred metropolom stali na jednu benzinsku postaju iznenada smo ugledali naše osječke Šapice Jasnu i Ivana! I oni su išli u istom smjeru, no na Zagrebački maraton, naravno! U Zagrebu smo navratili po Domagojevog ujaka p. Ignacija koji poznaje Medvednicu bolje nego oni koji su crtali topografsku kartu tog područja. Cijeloga dana nam je smireno i simpatično objašnjavao

Slatki kamen (Heart of Stone)

13.10.2018. Danas se na startnoj crti u Mijačima pojavilo 20 planinara, od toga većinu čine prekaljene i stalno aktivne šapice iz mađarskog ogranka i čak jedan šaponja iz hrvatskog ogranka tj. ja, a na kraju 20km dugog pohoda (sa sretnim završetkom), svi novopridošli odlučuju platili članarinu i pristupaju u elitne međunarodne planinarske postrojbe. Još jednom su planinari pronašli zajednički jezik i potvrdili da Šapice spajaju ljude (Paws connecting people). Trenutačno imamo članove u: Hrvatskoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.

žDrAl trail 2018.

06.10.2018. Prvo moram pohvaliti moje kolege trkače: Manuel, Monika i Krešimir na pomoći u stvaranju pisanog dijela ove reportaže. Zahvaljujući njima – ja ću biti brži barem u pisanom izvještavanju. 🙂 I da, moram još spomenuti i meni iznimno dragog hodača, planinara i trekera (Noa Čarđić) s kojim sam odradio kratki intervju prije starta svih kategorija. Evo, sad je već 23:05 sata i ja krećem sa pisanjem ovog teksta. Video je podignut, fotke su upravo prebacuju sa PC-a na server.

Tragom prvog izleta našičkih planinara

30.09.2018. “Tragom prvog izleta našičkih planinara” spomen pohod je i izlet kojeg smo danas drugi puta organizirali na Staklani u sjećanje na prvi organizirani izlet našičkih planinara u lipnju 1923. godine. Obilaznica istoimenog naziva TPI otvorena je 1985. godine u spomen na taj prvi pohod. Staklana je jedna od kontrolnih točaka TPI – koja će u budućnosti biti prva kontrolna točka i početak obilaznice čija će ruta ići do Dobre vode, Petrovog vrha i još neke novih točaka i bit

Podunavlje trail 2018.

29.09.2018. Nažalost većina brdskih utrka ili kako je to sada moderno naziva “trailova” ima dvije ili tri kategorije, pa tako i “4. Podunavlje trail”: 7km je rezerverina za Canicross (tim čovjeka i psa), 13km je kraća i nešto lakša staza, a 34km je bila dulja staza sa većom visinskom razlikom. E sad zašto nažalost!? Zato, jer su mi reportaže jadne bez svih tih zanimljivih sudionika. Naime, ja idem uvijek na dulje staze, a to znači da vremenski znatno više izbivam,

Baranjski Ferivi polumaraton 2018.

22.09.2018. Bole me leđa, i pobjegla mi Red bullom uljepljena leća, i ubio me mrtvu 54. half Baranjski. Opet sam trčala, mada sam ponavljala broj 52 kad sam trčala 52. polumaraton – “52. mi je zadnji”!!! Pa sam tako bacala pečat na 53. A Baranjski, pa to je čisti užitak, to se ne trči, to se gušta! Ali i njega sam već od samog početka utrke pečatila brojkom 54! Cijelom dužinom pratila me težina; nisam primjećivala prirodu, zelenilo, tišinu, ljepotu… Kako je staza zakretala, tako je orkanski

Varaždinski polumaraton 2018.

16.09.2018. Evo malo lopovluka sa Fejsbuka, umjesto uvoda: Ovo je moja zadnja ovogodišnja domaća utrka. Zajedno sa dvojicom trkača: Miša Nicinger koji je trčao samnom na polumaratonu i Antonije Čova Čović (mojim bratićem) koji je trčao malu utrku od 4.800m – otišli smo doma puni pozitivnih dojmova! Temperatura je bila oko 30°C – vruće i malo sparno za trčanje. Veoma sam zadovoljan rezultatom, ukupno 13. mjesto od preko 300 polumaratonaca i 2. mjesto u kategoriji, vrijeme trčanja 1:25:46. 🙂 Bilo

Red Bull 400 Planica 2018.

15.09.2018. Što je Red Bull 400?!? Red Bull 400 je najteža utrka na 400 metara na svijetu. Natjecatelji imaju zadatak popeti se suhom skijaškom skakaonicom uzbrdo, a samo rijetki uspiju. Natjecatelji mogu izabrati između 17 mjesta diljem svijeta gdje će okušati svoju fizičku i psihičku spremnost. Ova utrka je stvarno nešto neopisivo i potpuno drugačije od svega što sam do sada kroz sport probao i potpuno zasluženo nosi nadimak “najtežih 400m na svijetu”. Bio je to pravi spektakl na Planici!!!