Zadnja prvoga 2019.

27.01.2019.

Pohod za Gazije postaje već tradicija koja se neće prekinuti… Iako, mnogi ne žele priznati, pojedincima je glavna motivacija današnjeg pohoda grah i kuhano vino koje nas čeka kod Tivana u Gazijama. Naš pohod smo započeli iz Kutjeva, te se uputili put Gazija preko Dobre Vode.

Nedugo nakon početka hodnje, započelo je skidanje, a kako neki to nisu shvatili ozbiljno – dobro su se preznojili, te na kraju ipak skinuli višak odjeće. Pohod je kao što ste i shvatili započeo žestoko i vruće, a odradili smo samo 4 km uspona i već se namučili.

No, u tome i jest bit planinarenja, malo prolivenoga znoja, što je nekima bilo samo zagrijavanje, no došli smo do predivnih obronaka naše Krndije. Stigli smo i do mjesta gdje su nastali/pozirali slavni “Bager – manekeni” ma toga ima samo u Šapicama. 🙂

Putem dalje smo morali nešto promjeniti jer su nam (ili mi njima) na teren ušli ni manje, ni više nego lovci. E sad, kako mi ne bi izvukli deblji kraj, prošli smo mimo njih. Tom su nas prigodom obavijestili da bi na našem putu mogli susresti jednog četvornonožnog ljubimca, a tako je i bilo.

Kojih 5 km prije Tivanova pokupili smo peseka koji je bio više nego sretan što je ugledao neku dobru dušu da ga ne ostavi u divljini, a Sandra je u njemu pronašla novog prijatelja kojeg je skoro i kući odvela da nije imao svog vlasnika.

Mic po mic, nakon 10km stigliii smooo… Na samom početku zaskočili su nas s toplom dobrodošlicom i domaćim specijalitetima. Poneki su brk omastili s suhomesnatim delicijama, poneki slasticama, a većina se veselila grahu koji se krčkao na vatrici. Kuharima svaka čast i sve pohvale – bilo je za prste polizati, al’ doslovno.

Škembice smo napunili, malo predahnuli i nastavili putem kući. I mogu vam reći da nije uopće lako hodati punog trbuha ali što se mora – mora se. S obzirom da je naša ruta izmijenjena, morali smo se vratiti istim putem što je značilo punooo uspona i nešto malo nizbrdice.

Pojedini neustrašivi članovi su otišli nešto zahtjevnijom rutom ali su nam se ipak u daljnjem toku staze pridružili. U Kutjevo smo se spustili u lagani sumrak i uputili našim kućama. Stomačići sun nam i dalje puni, šapice umorne ali mi smo presretni jer smo uspjeli odraditi zamišljeno.

I da ne zaboravimo putem smo imali između 20 i 30 cm snijega koje netko morao i prtiti, a to nije ni najmanje lako. Do slijedećeg susreta budite mi čili, mili i veseli…

Marija Bešlić

Za početak samo da ispravim samoga sebe i kažem da nas je iz Kutjeva put Gazija startalo 27-ero. Bio je to pravi mali miks: Šapice, Sokolovci, Gojzerice, Bršljanovci, Vidimovci i DiljGorci pojačani ženkom samojeda koja se odaziva na ime Gita. 😉

Od Slatine gdje je bilo -7°C smo do Kutjeva, prošli nekoliko vremenskih zona. Bilo je -10°C, jednog trenutka +2°C, pa opet minusi i tako… Na kraju smo hodali na pozitivnoj nuli i nešto malo iznad toga… Ruke se nisu umrtvile, nosevi otpali, uši zacrvenile niti nam se voda smrzaval, dakle bilo je ugodno i takoreći toplo. 🙂 Snijega svuda, blata zanemarivo (samo u kolotrazima), a ekipa dobro raspoložena.

Odaziv planinara iz Slavonije iznimno dobar, par stotina planinara se okupilo na druženju povodom izleta pod nazivom “Zadnja prvoga” (Zadnja nedjelja prvoga mjeseca) kako bi u dobro društvu uživali u planinama i gostoprimstvu domaćina (Branko Tivanovac), u planinarskoj kući “Tivanovo” u Gazijama gdje se osim povremenih planinarskih susreta može spavati i odrađivati različite aktivnosti vezane za boravak u prirodi. Npr. bicikliranje, planinarenje, trail, trekking, sanjkanje, duge šetnje i različite aktivnosti u dobrom društvu, hehe. Sve to tijekom cijele godine. 🙂

Hvala svima na ugodnom druženju, a domaćinima na gostoprimstvu i gastro ponudi, vatrici i toplim napitcima.

Do novog susreta sa vama lijep pozdrav na sve strane…

Miša Nicinger