Novsko brdo: 10 godina poslije

13.01.2019.

O Novljanima i Novljankama smo čuli samo naj… naj… najbolje. 🙂 A kako i priliči, ni ovaj put nisu zakazali. Vozili smo se gotovo 100 km do startne crte ali se isplatilo. Moj prvi pohod po Novskom brdu, koje se nalazi na obroncima Psunja, definitivno neće biti i zadnji. Dan je bio predivan s minimalnom količinom snijega. Doduše manjak snijega nas je malo razočarao jer je značilo da će opet biti blata, a tako je i bilo. Malo smo se ublatili ali i dalje nismo zažalili jer smo imali predivan sunčan dan na +8°C. Tko bi pomislio da je početak siječnja jer vrijeme je izgledalo kao početak proljeća. Putem smo pronašli procvale jaglace što nas je podsjetilo da nas zima možda već napušta ili tek dolazi!? Pohod smo zaokružili na 26 km što je poprilično tj. impresivno. Iako se nije radilo o velikoj nadmorskoj visini – mi smo zadovoljni odrađenom turom. Odabrali smo smo dužu stazu, koja se ispostavila čak i dulja od najavljenih 22km, ali im nećemo uzeti za zlo, ipak su nas počastili s izvrsnom sarmom i besplatnim repetama, a o kolačima da ni ne pričam. 🙂 Kuharima svaka čast i sve pohvale… Sva sreća da smo trbuščiće napunili jer nas je čekalo preko 10-ak kilometara kako bi završili današnji pohod. Pri povratku smo obišli zamrznuto jezero koje je izgledalo bajkovito, što smo iskoristili za fotkanje. Domaći su nam sugerirali da ga možemo i prepješačiti, no ipak nismo okušali sreću jer nam se baš i nije kupalo u ledenom jezeru. Sve u svemu dan kao san… Umornih nogu i puna srca odlazimo iz Novske, ali vratit ćemo se opet. I zadnje, ali ne manje važno – upoznali smo neka nova lica iz Kutine, Ivanić grada i zanimljive djevojčice koje nisu željele reći odakle su… Do slijedeće planinarske avanture budite mi čili i veseli…

Marija Bešlić

Kao prvo da malo evociramo uspomene. Prije točno 10 godina Šapice su prvi put hodale Novljanskim gorjem, točnije 04. siječnja 2009. godine na 11. po redu manifestaciji koja se tada malo drugačije zvala. Ako vas zanima bacite pogled na priču: https://planinarimo.info/11-novogodisnji-pohod-novljanskom-gorju/

A evo i jedna fotografija iz 2009. godine koju sam snimio ispred lovačkog doma…

 

Sve do utrke pod nazivom “4. Novska Run” u kolovozu mjesecu 2018. godine, sa koje imam znatno sadržajniju priču, fotogaleriju i video zapis:  https://planinarimo.info/4-novskarun/ – Šapice nisu hodale ovim pitomim stazama u društvu dragih ljudi iz Moslavine. Jednu deceniju poslije, brojno stanje planinara je višestruko veće i ima nas sa svih strana lijepe naše, od Zagreba do Vukovara.

Što reći, osim da se iz povelike skupine planinarskih entuzijasta odmah u startu izdvojila dobro raspoložena ekipa iz Kutine s kojom se dalo razgovarati i naslikavati: Krešimir, Draženka, Snježana, Vesna… Zatim Tonča iz Zagreba, Vesna iz Ivanić Grada, Igor iz Vinkovaca i drugi kojima nažalost neznam imena.

Riječ dvije o domaćinima. Lijepi, pametni, nasmijani, organizirani, gostoljubivi, informirani, educirani, sposobni, mirišu na dunje i kruške, ne piju i ne puše, ma užas jedan. Ne mogu im ni jednu manu pronaći. Osim dakako razglasa. Haha, nije ga bilo pa se mnogima snilo… 🙂 Naime, nismo čuli uvodnu govoranciju i pozdravne riječi lokalnih čelnika, a opet nije bilo ni nepotrebne halabuke (big hug). Da su postavili video zid mogli smo čitati sa usana, ovako ništa. 😉 Sve u svemu dajem ocjenu 9.75, a kad dođem ponovno za 10 godina želim VIP tretman i nešto konkretno, a ne samo diplomu. Hehe. Koji sam ja šaljivac. Joj.

Ukratko dobri su nam bili, al’ ono baš. Umjesto 22 km koliko je najavljen za dulju stazu – Šapice su prehodale točno 26 km (bravo mi). Evo i kratko pojašnjene GPS tragova. Marija ima novi Xiaomi Amazifit Sports koji kaže, da smo hodali 25,730 m, a moj Garmin Forerunner 235 malo više 25.970 m. I što ću jadan – hodao sam tih 30 metara po parkingu da dođem do 26,000 m. Ah! 🙂

Jesam li spomenuo da su nas počastili, prije, za vrijeme i poslije? Ma, ne da su nas, ugostili (čitaj: utovili, potkožili, udebljali, nakljukali, našopali) svim mogućim jelima i pićima, nego su nas na kraju i izgrlili, izljubili i suzu pustili. Mahali su nam dugo i vikali “dođite nam opet, ne zaboravite nas, pišite, dodajte nas za prijatelje na FB” i tepali nam svakojake besmislice… Eto tako vam je to bilo. Ako lažem neka me zvekne tramvaj.

Hodali smo u dobrom društvu, i uz stručno vodstvo, te odradili ono što su nam i najavili: Novska > odmorište Pujić > Crkvište > Zmajevac (467m/nv) > Jelenjska glava > Novljansko jezero > Novska.

Nije bilo odveć hladno, niti naporno.

Iako su Šapice danas bile na brojnim poprištima, a ponajviše na Kapavcu (Požeška gora) ipak smo osvjetlali obraz naše male neformalne nakupine i u svoje redove učlanili preko nekoliko novih članova iz Zagreba, Ivanić Grada, Kutine, Vinkovaca, i dakako Novske (Melita Mihalić).

Zahvaljujemo svima na lijepom dočeku, ugodnom društvu, toleranciji spram kamere i izostanku elementarne kulture vašeg putujućeg reportera, jer često zaboravim imena, pružiti ruku, i svašta nešto, , ali što da se radi? Teška su vremena za nas slobodne umjetnike… 🙂

Pozdrav svima diljem lijepe naše, a posebno planinarima i trkačima koji žive u području od Kupe i Mure do Save, Dunava i Drave. Vidimo se opet ako dođete na Papučke jaglace, Kutjevačko martinje ili neki od brojnih Trailova i cestovnih utrka.

Svako dobro vam želim i ne zaboravite širiti dobre vibracije, osmijehe i poljupce. Živoj je lijep, ovdje i sada.

Miša Nicinger

P.S. Fotografije je priložila Marija, a zadnju je selfirao Igor Nađ – hvala.

P.S.2. Naučili smo i jednu lijepu da ne kažem novu hrvatsku riječ “posprduša” za koju su ponajviše zaslužne cure iz Kutine, ako se ne varam Draženka. 🙂 Cure ako ovo čitate, žao mi je što niste dobile šapice. Dugi put…