Neptun trail 2019.

09.02.2019.

Nakon duuugeee pauze vratila nam se Slavonsko-baranjska trail liga. Ove godine u proširenom formatu jer ima 11 kola i bit će to još jedna sjajna sezona puna natjecanja i druženja. Sezonu smo otvorili u Osijeku na Neptun trailu. Meni je ovo prvi nastup na ovoj stazi i nosim samo pozitivne dojmove. Šapice, naravno, i ove godine imaju svoje predstavnike, a danas smo bili na Ivanovom terenu i bilo je super! I ove sezone nastupam na kratkoj kategoriji jer bi se u dugoj osramotio 😂 predugo je to za trčati hahahaha.  A sad opet ozbiljno… staza je bila odlična, brza i trčljiva bez obzira na blato, maglu, hladno vrijeme i odlično označena. Posebno mi je drago što se odazvao veliki broj natjecatelja (158. je završilo utrku). Uživao sam i prezadovoljan sam sa osvojenim 10. mjestom! Sve pohvale organizatorima i posebno čestitam pobjednicima svih kategorija! Slijedeće kolo je 13.04. na jezeru Borovik i kako to Miša voli reći – Svi ste pozvani!!!

Manuel Čarđić

Malo povijesti:

Prošle godine, na 1. Neptun trailu – Ivan Lončarić se prema prisutnim Šapicama ponašao poput goniča robova. Nije nas tukao ali je svako malo govorio: idemo, brže, ne zaostaj, trči, nemoj stati, požuri, daj, stisni, bum, tras… Ma nosi sise! – mislio sam tada… Hebo te onaj tko nas upoznao. Mrzim Lončariće. Mrzim trail, mrzim Karašicu, Dravu, ma sve… Hehe. 😉

No, zahvaljujuću njegovoj upornosti i podršci u cilj smo zajedno utrčali (Jasna, Ivan i Miša) sa vremenom od 1:56 i nešto sitno. Ove godine smo se značajno popravili, tj. napredovali. Brži smo, ljepši, guze su nam zategnute, piše istaknute, a vi samo ločite pivo i jedite kolače. 🙂

Te iste godine sam upoznao mnoga nova lica i nisam imao pojma da postoji SBTL jer sam na utrku otišao zahvaljujući pozivu cijele obitelji Lončarić. O da – 2018. su sudjelovali: Ivan, Jasna, Vlasta i Nikola… Takvu familiju nitko nema. Maratonci i šprinteri, crni pojasevi, vojničine, ma ludilo… 😉 Prišao mi je tada mlađahni “Baraber” Anglel Miličić-Zečević i pružio ruku, bio je to početak jedne uistinu zanimljive “trekk and trail” godine i brojnih prijateljstva, upala, bolova, uspona i padova. Tek sam u 9 ili 10. mjesecu od Manuela čuo da dobro stojim na rang listi i spoznao da postoji Slavnosko-baranjsa trail liga. A bruke i sramote!

Ukratko, hvala vam dobri ljudi na pozivu (počevši sa Tomislavom Brkićem i Nikolom Biterom još 2016. godine i sudjelovanju na Papuk trekk and Trail utrci) jer ste me uključili u jedan sasvim novi svijet. Bodrili i vukli, i u konačnici izdržali moje nasrtaje, priče, snimanja i blamaže da se dođe do kakve takve reportaže.

Ne budite strogi. Ipak sam ja sudionik sa nejakom tehnikom i nije lako petljati sa fokusima, baterijama, vlagom na objektivu… i boriti se za zrak dok vam mladi dečki dišu za vratom, a sekunde se pretvaraju u minute, minute u sate, a noge postaju teške i ne slušaju vas više…

Sadašnjost:

10 sekundi pred start – konstatiram da ne curi voda iz mog skupoga i moderenoga Camelbak sustava za navodnjavanje žednog Miše. Patim se i mučim, i sekundu prije starta uspijevam gurnuti do kraja ventil na leđima i voda poteče. Krećemo, stiskam Run na Garminu i on kaže instaliram nekakav program. Fuck Off. Naprosto sam popizdeo! Jebo sliku svoju i sve u tom stilu (obrisao sam taj dio na video zapisu). Poslije 300-400 metara pokrećem pametnu uricu i počinjem pratiti brzinu odnosno tempo kojim trčim. Štrumfamo brzo, a to znači znatno brže od mojih uobičajenih treninga pa čak i mogućnosti. No, kasnije se ekipa rasteže poput harmonike i trčimo u manjim grupicama ili pojedinačno, u konačnici odrađujem utrku za 1:42:42 sa tempom od 4:53 po kilometru blata, što je za mene poput osvajanja vrha svijeta. 🙂

Blata je bilo u istim ako ne i većim količinama kao i prije i to je jedina konstanta Neptun traila i njegova čar, no ovoga je puta temperatura bila znatno niža. Start na -2°C a utrka na +1°C, tek je pri kraju porasla na +2°C. Ali je zato naša priprema bolja te znatno kvalitetnija oprema za trčanje, plus iskustvo sa brojnih utrka. Sve u svemu, izvrsna ekipa, dobra utrka.

Organizacija:

“Žuti šešir” nema puno volontera ali zato ima dušu Slavonsku. Lijepi, mladi, visoki, sexy cool, i sve radi. Nemaju baš sreće sa tajmingom. Ipak je to početak godine, pa vremenski uvjeti lagano ubijaju u pojam jer smo se bukvalno smrznuli. No, imaju oni i druge organizacije tijekom godine na kojima je uistinu uživancija vidjeti za što je sposobna ta ekipa: Dario Majetić, Petar Sokčić, Dragana Bekić, Tomislav Bilandžić,… (nažalost samo njih nekoliko češće susrećem) ima tu još vrijednih cura i momaka koje tek trebam upoznati i upamtiti imena.

Start paket je slabašan, ali je cijena bagatelna. Pa se opet dođe na svoje. Neke druge utrke su raskošne u tom smislu ali je kotizacija duplo skuplja. Ukratko, tijekom godine imate baš svega, pa su u konačnici zadovoljni i oni što traže nisku cijenu, i oni što žele uspomenu u vidu majica i medalja.

Eto tako vam je to bilo. Fotke su jadne, video je Bože pomozi, a ja idem spavati jer sutra planinarimo po Papuku. Dođite na Jankovac u 09:00 sati i upoznajte nešto drugačiju trail utrku po našem omiljenom slavonskom gorju.

Lijep pozdrav na sve strane ravne Slavonije. Taj tko je smislio frazu ravna je bio glup kao noć. Vidimo se opet, nekad, negdje, na usponu ili spustu, prije ili poslije. Pružite mi ruku i predstavite se, podsjetite me… Laku noć vam želim i nemojte štogod zamjeriti.

Miša Nicinger

Rezultati svih kategorija:

Fotke su priložili: Jasna, Ivica i Manuel

Ukoliko vas zanima pogledajte kako je bilo na 1. Neptun trailu 2018. godine