Arhiva po ključnoj riječi: Martina Šega

Vrho-gradske razglednice

06.01.2019. Za ponovni odlazak do požeške zen-klupice podno Vrhovačkog grada mogu zahvaliti našoj Maji. 14 km hodnje po gotovo netaknutom snijegu začinio je ledeni vjetar no nije nam uspio pokvariti raspoloženje. Poznato je da Šapice idu na duge pohode po svim vremenskim uvjetima. Protekle godine svi smo neprestano bili u pokretu u manjim ili većim skupinama no nismo objavljivali priče. Neki iz skromnosti, a neki zbog nedostatka vremena. Da, da, imamo mi u svojim redovima trkača na 40-km vatrogasnom putu

500 Horvatovih stuba

14.10.2018. Na pohod na Medvednicu krenuli smo sami jer su mnogi koji bi rado pošli s nama bili spriječeni. I dok smo ujutro pred metropolom stali na jednu benzinsku postaju iznenada smo ugledali naše osječke Šapice Jasnu i Ivana! I oni su išli u istom smjeru, no na Zagrebački maraton, naravno! U Zagrebu smo navratili po Domagojevog ujaka p. Ignacija koji poznaje Medvednicu bolje nego oni koji su crtali topografsku kartu tog područja. Cijeloga dana nam je smireno i simpatično objašnjavao

Šetnja sjevernim Velebitom

27.05.2018. U nedostatku vremena gotovo da sam odustala od objave ove priče s Premužićeve staze. No ipak su me dva razloga natjerala na to. Prvo, prekrasni Velebit, s kojega vam osječki Šaponje umjetnici neće htjeti poslati fotke, iako su puno više obišli ovih dana. Drugi razlog je Brankica koju smo Domagoj i ja upoznali na putu. Ee. Da. Sa zagrebačkom adresom, ali rodom iz mjesta s najljepšim plažama srednje Dalmacije. Da je naša Marija kojiim slučajem bila s nama proćakulale bi

Podunavski Pješački Put 2018.

22.04.2018. Dan sunčan, suh, topao, lijep, mirisan i pun obećanja. Šapice iz raznih dijelova Slavonije hitaju ranom zorom, na mjesto sastanka, kako bi u dobrom društvu prehodali “Podunavski pješački put” u organizaciji HPD Zanatlija iz Osijeka, i malo se družili sa svekolikim planinarskim entuzijastima. OK, mjesto sastanka je bilo malo dalje, tj. bliže (Sarvaš, Mišino brdo, tu negdje…), no pojedine Šapice su htjele ići na misu, stoga smo odlučili ekipirati se u centru Aljmaša. I bi tako… 🙂 Prije svega

« Nazad