Arhiva po ključnoj riječi: Iva Smoljan

MDP 2021.

12.12.2021. Neke je trebalo nagovarati da se odvaže iskobeljati iz kreveta dok nam vani deru neki čudni vjetrovi, sasvim drugačija meteorološka slika od one kakvu očekujemo kad planiramo trkohode, nogohode, i druge raznorazne aktivnosti. Oni koji su se dali nagovoriti i šljapkati danas na Boroviku po blatu, spoticati se o granje, korijenje i kamenje, trčkarati k’o srna po golemim nakupinama lišća i kušati ostatke snježnog pokrova, sigurna sam da će postati zaljubljenici u ovu stazu ako to već nisu. Ali

Močvara trail 2021.

07.11.2021. Malo mljackav, malo blatan Do sada nisam slijedila pisanje po etapama kako se utrka odvija, pa neću ni danas. Eto baš nekako volim jedan složenac u nekom svom stilu, pa tko se snađe i još mu se svidi, super. Ostali neka skrolaju dalje. Nije za ocjenu, jel tako Mišo!? Kad Mišo uvede nagrade, a iz osobnog iskustva znam da ih ima punu baštu (vrt), e onda ću se baciti da redoslijed i pravila. Vjerujte ljudi, vrijedi se potruditi. 😊

Medvjedijada

28.03.2021. Na današnju medvjeđu nedjelju u sastavu 11 šaponja, odrađen je jedan mali proljetno – zeleni pohod. Konačno nas je obasjalo zeleno polje mladog medvjeđeg luka, a uspjeli smo i stjenjak ispenjati. Što se tiče tehničkog dijela izleta odradili smo uspon na dva vrha: Kapavac (792m) i Petrov vrh (700m), a polazišna točka rute u oba smjera nam je bila Međa. Dok smo se kretali put Kapavca sreli smo jednog planinara iz Delnica. Imala sam čast njihat se s njim

Monikine čarolije

23.01.2021. Na današnji dan naš najdraži, lider Šapica zaputio se na trkohod u Našice. Okupio se mali krug velikih ljudi i krenuli šumski, blatnjakuškim, na momente kajmaškim putem u poznato i nepoznato. Trčalo se lagano, bezbolno, pjevušno uz ćakulu i koju doskočicu. Cilj nam je bio 21 km, prekrasne staze koja nas vodila prema jezeru i biciklističkoj stazi. Eh, tu smo pokazali gostima brdoviti šumski trkački kraj, a jedan od domaćina Jasna je taj dan istrčala preko 50 km. Želja

MDP 2020. (Trkohod)

13.12.2020. Prva je tekst poslala Jasna… Danas sam se pridružila maloj ekipi Šapica u trkohodu po Krndiji. Polazak sa Paulinovca… malo uzbrdo, malo nizbrdo, kako je i predviđeno. Mala ekipica od nas troje kreće u blatnu avanturu. Već na samome početku, prvom brdu, sam pala i ublatila se. Pokušale smo se popeti na strmo brdašce, misleći da je to moguće iz zaleta. E, pa nije moguće… Nema veze, blato je zanimljivo. Uz ugodan razgovor kilometri se slažu, blata je sve više,

Prva zadnjega 2020.

06.12.2020. ..:: Sumrak ::.. Iako bi po naslovu pomislili da se  radi o jednoj od epizoda popularnog filma (Sumrak saga) radi se samo o dobu dana. Nevjerojatno je da smo uspjeli krenuti na vrijeme, točnije u 09:05 sati. Na startu se skupila šarolika skupina ljubitelja  prirode od Osijeka i Pleternice  sve do Slavonskog broda i Virovitice. Pa  gdje se nađosmo… 🙂 Držali smo se  preporučene distance  i naša se nakupina razvukla na nekoliko desetaka metara (dobro da nije  kilometara). Veselja

Raskiseliše li ti se opanci

08.11.2020. 6 km bajsom u smjeru Baranje i stigoh na usamljeno mjesto gdje se ljetos okupila lijepa brojka trkača na Močvara trailu. Stalno mi se nameće riječ “močvarenje”, ali kad sam se malo raspitala što sam propustila dok sam se bezbrižno brčkala u moru, dođoh do zaključka da je to bilo “mrcvarenje”. 🙂 Moje močvarenje danas je krenulo kroz maglu i to doslovno. Figurativno sam bila jedna od gusaka samo što nisam gakala nego dahtala k’o žedno pseto (da ne

Pluća koja sve teže dišu

31.10.2020. Kad su obećanja u pitanju, prava sam škrtica. Nikako izustiti. Neki to čine automatizmom kako bi umirili sugovornika, dijete pa i samog sebe. Pokušala sam, al čim namjestim usta za izgovoriti “o”, izgubim dar govora. Neće, pa neće. E zato ih ne dajem, ne primam ili ih dajem umjereno. I jedno od tih umjerenih mi se potkralo na izvješću s Podunavlje traila. Erdutski kraj, premda je prilično blizu Osijeku, jako malo poznajem. Vidjela sam ga tek kroz Majeticeve organizacijske

Trkohod –  Le quattro stagioni

01.11.2020.  Čuvene klasične bajke kreću riječima: “jednom davno”. Ovo nije jedna od njih, neću započeti tako ali je bajkovito. Naime, priroda je danas odlučila biti darežljiva. Osim što nas je počastila zavodljivom, za ovo doba, toplom jeseni, svojim nestvarnim bojama upakirala je i sve što je mozak mogao percipirati. Put prema Gazijama bio je očaravajuć. Sama na cesti, nigdje vozila, a pogled seže po slavonskoj ravnici, pooranoj, uređenoj i pripremljenoj za nove usjeve. Sunce se još umorno protezalo i najavljivalo

Podunavlje trail 2020.

18.10.2020. U cilj sam jedva utrčao i zavalio se kraj Petra Šokčića u stolicu na cilju. Nekako sam uspio reći hvatajući dah: “Svaka čast!” Skraćivanje discipline sa 34 na 24 kilometra je bio pun pogodak jer smo i na ovaj način obišli gotovo sve znamenitosti ovoga kraja. Mogli smo možda preskočiti kamenu cestu, ali to je na osobnoj razini i ta negacija ljubavi traje već desetak godina. Staza optimalno označena. Niti jedna trakica previše, niti jedna premalo. U cilju dobra