planinarimo.info

20/21.08.2011. Dana 20 i 21. kolovoza 2011. u šatorskom naselju na visoravni Metaljka (498m/nv) okupilo se 24 planinara, astronoma, gurmana i zaljubljenika u svojevrsni multimedijalni spektakl pod zvjezdanim nebom, na kome se posebno lijepo vidjela naša matična galaksija Mliječna staza. O da, ne biste vjerovali kako “Kumova slama” dobro izgleda kad se udaljite od svjetlosnog zagađenja kojim se čak i presiromašna Slavonija razmeće i rasipa. Svjetlosno zagađenje našeg dijela zvjezdanoga neba onemogućuje letimičan pogled, a kamoli ozbiljnije i dugotrajnije promatranja

24.07.2011. Na Jankovcu se okupila sva sila planinara i izviđača, i onih koji to u najskorije vrijeme namjeravaju postati, iz različitih dijelova Hrvatske ali i iz bijeloga svijeta kako bi sa Šapicama i Lisicama pohodili znane i neznane staze na Papuku. Današnju ekipu čine: Švicarka Kristina, NovoBukovčanskaMeksikanka Martina, Kninjanke Mirjana i Jelena, Slatinčanka Ivona, a zatim dva kršna momka iz Slatine – Romeo i Dejan i dakako moja malenkost. 🙂 Tijekom skraćenog pohoda koji je potrajao samo pet i pol

03.07.2011. Dečki iz Slavonskog Broda su u trenutku našeg posjeta okretali samo moćnu 17 el. Long Yagi antenu za 144 MHz, čudnog naziva, koja se nalazila na stupu visine 919 m/nv (Ivačka glava 913 m/nv i Fe cijev od nekih 6m). Oprema za 432 MHz nije bila u pogonu, iako su vidljivi tragovi korištenja u prethodnim danima. Tragove okretanja kakve divlje svinje na ražnju nismo uspjeli locirati 🙂 U nastavku pogledajte video prilog, a cijeli članak pročitajte na 9A HAM

13.06.2011. Toplo se nadamo kako ste Sunday proveli sa prijateljima u planini ili kakvoj drugoj divljini. Mi smo kao i uvijek bili na blatnoj hridi između Save i Drave, u sada već standardnoj postavi: Ivan, Jasna, Ivona & Miša. Više i ne zovemo druge, nama inače drage i mile ljude jer nam je neugodno slušati sve te izgovore i prenemaganja. 🙁 Eto baš jučer jedna se naša vrlo draga & simpatična ex šapica izgovorila kako bi išla planinariti ali joj

05.06.2011. Naša današnja hodačko-gastronomska avantura počinje i završava na Jankovcu. Od trenutaka kada smo zaključali vrata na osobnim prometalima, do trenutka otključavanja proteklo je točno šest i pol sati. Već je i vrapcima jasno da to vrijeme nismo proveli sjedeći na terasi planinarskog doma niti na dekici ispred. Iz Slatine Ivona i ja, iz Višnjevca Jasna i Ivan. Zlobnici bi rekli “ekipa mala…”, a mi dodajemo “…ali odabrana”. 🙂 Privatnim kanalima saznajemo da su naši dragi & mili ISPO-vci otišli u

17.04.2011. U nedostatku puno malih ljudi i velikih pohoda, okupila se šačica velikih ljudi na malom ali zato nadasve slatkom pohodu. 🙂 Iako je današnja ekipa sastavljena na brzaka i tako reći zbrda-zdola možemo slobodno reći kako je riječ o samim šampiona: liječnica – komada jedan, budući GSS-ovci sa položenom prvom pomoći – komada dva, časnik Hrvatske vojske – komada jedan, snimatelj i tekstopisac – komada jedan. Dodajmo i to da naši vrli GSS-ovci (budući) imaju i mnoge druge kvalitete ali

03.04.2011. Za sve znane, manje znane i neznane papučke planinare ali i sve one koji se tako osjećaju spomenimo prvo i prije svega ostaloga našu nedjeljnu rutu: Anđina koliba, Nevoljaš, Lapjak (Tauberove stijene), Velika, Mališćak, Orahove vode, Ivačka glava, spust starom šumarskom prosjekom, pa “lagani” uspon na Koprivnato brdo, a zatim vratolomni spust i povrat na Anđinu kolibu. Iako bi planinarima ruta trebala biti na zadnjem mjestu, nešto usputno i nebitno, ipak sam pobrojao sva ta lijepa i manje lijepa

27.03.2011. U centru Slatinskog Drenovca okupila se manje više standardna konfekcija (sa istoka Ivan i Jasna, sa sjevera Robert, Ivona i ja). Prije samog polaska na “parkplacu” se zaustavilo bijelo kombinirano vozilo iz Vukovara iz koga je izašlo 10-ak malih, malo većih i preko nekoliko odraslih planinara. Odmah nam je prišla jedna kratko ošišana crnokosa djevojčica u crvenoj opravi i pozdravila nas (Sandra iz Vukovara), a zatim i drugi dečki iz njezine ekipe. Ljubazno sam ih pozvao na zajedničko preznojavanje

20.03.2011. Zašto i zbog čega nismo išli na Papučke jaglace nemam precizan odgovor. Nekako spontano smo zaključili da je bolje napraviti solistički uspon na Ivačku glavu nego se voziti s onu stranu Papuka ne šetnju gdje se sve događa kao u kakvom usporenom filmu. Ne znam kako vi doživljavate masovne skupove ali nama je jednom bilo zanimljivo, drugi put podnošljivo, treći put bi bilo jednom previše. 😉 Iako ste nam svi odreda nedostajali, povremeni izleti u duetu pokazali su neke