Jocker zovi

21.10.2012.
Iz netom razbuđenoga grada, koga je ni krivog ni dužnog okovala gusta i naizgled neprobojna magla, krećemo prema Anđinoj baraci, brvnari ili kolibi, gdje je u najpoznatija šumska vila, hodala visoko uzdignuta čela i obasipala putnike namjernike svojim čarolijama. Istovremeno iz bliskih ali i udaljenih dijelova Slavonije kreću sudionici današnjeg pohoda kako bismo u usponima i padovima proveli dan na našoj omiljenoj planini.

Nekoliko kilometara vozimo se u koloni iza ekipe iz Osijeka koju čine Jasna 1, Ivan & Dejan i stižemo na startnu crtu gdje nas dočekuje Jasna 2 iz Slatine, a poslije nekoliko sati hoda na Orahovim vodama nam se pridružuje i Miroslav iz Jakšića.

Već u Slatinskom Drenovcu naša lokalna zvijezda ultravioletnim zracima uspijeva rastjerati niske oblake i nazire se azurno plavetnilo troposfere iz koje nećemo, poput svjetskih rekordera, skakati iz balona, ali ćemo se za razliku od običnih smrtnika svladati skoro 1.000 metara nadmorske visine i tijekom 7 sati pohoda puno, puno metara daljine, pa čak i geografske širine… Sve to u konačnici i nije tako malo, niti beznačajno – ma koliko mi šutjeli o tome – o čemu zorno svjedoči ovaj portal. 🙂

Isprva poštujemo pravila igre i hodamo markiranim stazama prema našem cilju starom gradu Stražemanu, a potom u maniri ISPO-vaca krećemo malo lijevo pa desno, tamo i vamo, zgledamo se, gestikuliramo, osmatramo, listamo priručnike, analiziramo zemljovide i GPS pomagala od 3, 4 i 7 inča. U konačnici zovemo Josipa Ciganovića – Cigu koji iz Paklenice putem radiovalova i mobilnih operatera u tren oka dijeli spasonosne savjete “Livadica, jug-jugoistok, spust, jarak,…” i izvodi nas na pravi put. 😉 Hvala, hvala i još jednom hvala – Cigo dabogda ti svaka dala. 🙂

Iskoristio bih prigodu i zahvalio se svim dobrim ljudima Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema koji su tijekom minulih godina nesebično darivali sebe i bojali markacije za buduće generacije planinara. Dobar je ISPO, al’ Marka je Marka. 🙂

Za vrijeme pohoda skupljamo (čitaj skupljam) ljekovite planinarske trave kako bismo tijekom stanke za ručak skuhali čaj od ljekovitog i okrepljujućeg bilja. Svega su tu našlo: borovnica, kupina, šipak, gospina trava, kopriva i jedna kriška mandarine. 😉 Spomenimo kako nismo koristili mentu i divlje kruške, niti majčinu dušicu koju smo “namirisali” ali ne i locirali. Sve u svemu uz pomoć mini plinskog kuhala pretvorili smo pronađeno lišće i plodove u topli napitak za pamćenje – vjerovali ili ne…

Planina nas je po tko zna koji put prigrlila i poklonila nam dan za pamćenje, što i vama želimo, nekad, negdje, sa nama ili bez nas. Ostaje mi još samo reći hvala svim sudionicima na ugodnom druženju i pozdrav znanim i neznanim planinarskim prijateljima.

Miša Nicinger

6 comments

  • Ivan

    Evo jednog članka o Stražengradu u arhivi Hrvatskog planinara iz 1901. godine:
    http://www.plsavez.hr/hp-arhiva/190103.pdf

  • Davor Os

    Dočekao sam da barem mogu sjesti za računalo i vidjeti Vas i Ispo-vce na našoj “omiljenoj” Planini. Lijepa Vam tura,Papuk je pred jesen zaista najljepši.
    Nisam siguran da Vam je kilometraža sukladna sa GPS tragom.Trebalo bi ih biti nešto malo manje od dvadeset po tragu koji je ostavio GPS a kod Vas upisanih samo 11,7???

    Vidimo se nagodinu negdje na Planini.
    Pozdrav.

  • Davore, GPS nije snimao trag cijelim putem koji smo prehodali – fali od Anđe preko IG do Orahovih, i povratak šumskom cestom od Orahovih do Anđe… A i meni je ovaj trag skeptičan, ponajviše zbog profila staze.. čekamo trag s drugog gps-a da potvrdi ili pobije 🙂

    Zahvaljujem Šapicama koje su i ovaj put, uz malu dozu grindanja, kruljenja u želucu i straha od gubljenja, trpile moje skretanje sa staze 🙂 Kako je rekao jedan mudar čovjek “Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje.”

    I naravno, jocker Zovi.. Cigo, hvala…

  • klikunaš

    dobar ti članak pajdo. hvala za pohvale o markama iako ima mala zbunjola pošto nije gotova cijela trasa ( malo ruku je to Ciginih i mojih)i to od OV na jug.
    mislim da ( smijem li to reći !)moj učenik nije Vam rekao i ono bitno – pogled na “Veseljka” i “Južnu terasu” sa Stražemanskog grada.
    “Umor prestaje – zadovoljstvo ostaje” pok. Ivan Jakovina – mali pajdo, Požega
    Prenosite tu divnu mudricu.

  • Ooo, iako nisu u video zapisu ni na fotkama, spomenuti su i Veseljko i “Cigin” vidikovac, kako zovemo onu terasu preko puta 🙂 a pokazano je i penjalište, vrh Papuk, IG i sve što se može vidjeti od tamo, a što smo uspješno prepoznali 🙂

  • Miroslav

    Staza sa grada do ceste je više u šikara stilu 🙂 Sretno onima koji budu išli po kutijce i natrag.