Čiča Mišina priča za laku noć

27.05.2012.

Nevelika ali zato iznimno kvalitetna ekipa slavonskih Šapica sastavljena od “njih i nas”, a tko bi drugi? – okupila se u cik zore ili koji sat kasnije 😉 s ciljem niskog starta u visoke planine. Ova mi je dobra. 🙂 Startnu crtu ovoga puta povlačimo na “turbo de luxe” uređenom jezeru Orahovica na kome im možemo samo čestitati i pomalo zavidjeti.

U tri-četiri lagana skoka ostavljamo iza sebe iznimno bistru vodu, minijaturne valove i jednog hrabrog ili možda ludog!? kupača kako bismo što prije izvojevali još jednu pobjedu naspram televizije, interneta, kafića, cigareta, slatkiša i sličnih ovozemaljskih gadarija. O da dobro ste pročitali “ga-da-ri-ja” jer baš sve na ovom svijetu osim teškog fizičkog rada i napora ljude pretvara u izobličene kreature prepune mrzovolje, frustracije i svakojakog jada.

The Iv je za ovu prigodu rasplela pletenice, Ivan i Jasna svima pokazaše listove i dokoljenice, a ja pišem u ove krupne sate specijalno izvješće za naše vjerne čitatelje i planinare iz prošlih pohoda…

Sve to sa ciljem privlačenja novih zaljubljenika u grupno hodanje za što vam je potreban: par štapova, jedan ruksak i velike i teške cipeletine poznate kao “bakandže”. Zauzvrat ćete dobiti punu košaru kisika, izvorske vode, srijemuša, kiselice, šumskih jagoda, bazge, mente, kupina, borovnica i ono najvažnije – odčepljene krvne žile.

Bili smo, nije da nismo! Malo putem, malo stramputicama. Ma koga zavaram, sve više hodamo izvan markiranih staza i zastajemo kako bismo proučili nekoliko GPS-ova različitih proizvođača, a nerijetko se i zemljovidi šire i skupljaju poput harominika. 😉 Duzluk – Ružica grad – Kapavac – vidikovac na prijevoju Krndije i Papuka (Međa), Antišina špilja (mi drugi – oni prvi put) pa opet Ružica grad i Duzluk.

Hodali smo dugo i naporno, pokisli tek malo, umorili se odveć i nismo, a sve naporem smo začinili ljudikanjem i olajavnjem. 😉 Jeste li na nedostajali? Naravno! Uvijek nam nedostajete, ali smo se umorili od zvanja i nagovaranja. 🙁

Budite nam lijepi i veseli, i dabogda vam svima crk’o televizor i fejsbuk! Izgleda da je to jedini način da se vidimo i malo oznojimo skupa…

Miša Nicinger

8 comments

  • Davor Os

    Cvjetić – molim ime, znanci.
    Uskolisna perunika.
    Što neostaviste GPS trag,baš me zanima ono poslije prijevoja.

  • Hvala za cvijetić, na vrhu Rudine ima ih u izobilju…

    GPS trag nećemo postavljati, ali evo hint – “lijevi greben” 🙂

  • Ivan

    Ako je suditi prema situaciji na karti, možda je ipak desni greben?? 🙂

  • Hmm… Gledano od vrha Rudine, na sjever, desni je bio do prvog makadama, a nakon hoda do druge, tj. prve vanjske krivine, lijevi. 🙂 mora da ti je nogomet malo pomutio sjećanja. 🙂

  • Ivan

    Da, je. No, ne nogomet nego ono poslije 🙂
    No, mi smo se spustili desnim grebenom da bi donjom cestom otišli do “druge vanjske krivine”, odnosno, do završetka lijevog grebena. Znači, pojma nemamo što znači “lijevi greben”. A i ono desni uzmi uvjetno s obzirom na situaciju gledajući s vrha Rudine (kao što smo i mi krivo krenuli). Tako da 🙂

  • Onaj kome su bile potrebne informacije o “lijevom i desnom”, zna na što se to odnosi.. za sve druge i treba biti krajnje zbunjujuće 🙂

  • Davor Os

    Ništa nije zbunjujuće,makadam cesta ide od Prijevoja do Duzluka vamo tamo,malo gore emalo dolje,malo je lijeva,malo je desna,prolazi pored Rudina,pored Antiše… i ide grebenima Dedov nos i Podrumine….he,he.

  • Ivica

    Sigurno imate veliku i opcenitu oskudicu. Vec je skoro mjesec dana da ovaj blog nema novih clanova.