Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Češljakovački kolač

07.08.2016. Već dugo vremena Šapice nisu kružile oko Jarcodera, ili nekog drugog vrha kao danas. Malobrojni planinari koji su imali čast, i potrebu, osvojiti taj iznimno težak vrh, znaju i zašto. Riječ je prilično neugodnom i pomalo riskantnom poduhvatu, zbog: velikog nagiba, polomljenih stabala, mnoštva grana, nestabilnog kamenja (rolling stones), nikakvog pogleda, zahtjevnog uspona i spusta, pa stoga ne čudi naša odluka da ga zaobiđemo i promatramo izdaleka. Na startnoj crti se okupila manje više poznata ekipa: Jasna, Ivan, Vlasta,

Raspjevani Papuk

24.07.2016. Kada pogledam fotke i video zapis, čini mi se kako riječi u priči koja slijedi i nisu potrebne. No možda će upravo zahvaljujući ovim slovima, na portalu planinarimo.info, navratiti netko tko nije niti pomislio da će biti planinar i pronaći toliko potrebitu motivaciju za izlazak iz anonimnosti modernog načina života, te da će kao i mi ogoliti svoje tijelo i duh kako bi se barem jednom tjedno vratili prirodi i uživali u njezinim blagodatima. Ovoga puta na startnoj crti imamo:

Blueberry tura

10.07.2016. Baš kako je i najavljeno, uspješno smo odradili “Blueberry turu” na koju se odazvalo preko nekoliko planinarki iz Feričanaca: Mira & Vera, iz Osijeka: Sena, iz Slatine: Vesna & Jasna, i dakako niže potpisani tj. Ja glavom i bradom. Osim branja borovnica na Kapavcu, obrali smo i nešto malo stolisnika, arnike i kantariona. Dakako, to nije sve. Prolazili smo pokraj brojnih poznatih i manje poznatih ljekovitih trava poput matičnjaka, koprive, metne. Mira, a posebno Vera se pokazala kao izvrsni

Od 25 do 77 godina (Krndija Gyalogtúra)

03.07.2016. Ovoga puta na startnoj crti imamo ne tako puno Mađara (kako smo navikli) i ne tako malo hrvatskih planinara. Naime iz Kutjeva je stigao trojac: Vinko, Predrag i još jedan (ime mu ne znam) 🙁 a zatim Velimir iz Bistrinaca i moja malenkost. Ukratko popravljamo se. Sve nas je više, i sve smo jači. Bolje smo naoružani (imamo kišobrane). Ne tako davno se znalo dogoditi da hodam sam-samcat sa više od trideset mađarskih kolega. Zamislite samo taj stres i

Zen, ni na tren…

19.06.2016. U najavi pohoda Ivan je napisao nešto ovako “Hodamo od Jankovca makadamom do grebena Kavačica, pa malo Sokoline, zatim se uspinjemo na Ivačku glavu, pa preko Vratnica do Zen klupice. Vraćamo se grebenom Sokoline. Sve skupa 17-18km…“ Nažalost na lokaciji “Vratnice” usred prekrasne crne šume počinje kiša, koja ne prestaje sve do Jankovca. Otuda naslov “Zen, niti na tren…” iako je smijeha, šala i doskočica bilo cijelim putem. Olajavali smo sve stare šapice i one koje nisu došle iz ovih

Požežani i ja :-)

29.05.2016. Idemo još danas tj. večeras sklepati jednu priču za laku noć što će mnogima biti ustvari za dobro jutro. Evo ovako je to bilo: “južnjaci su došli, a sjevernjaci nisu” ili što bi Bosanci rekli “jebai ga”. 🙂 Baš tako! No što da se radi!? Iz Požege na startnu crtu stiže pravo malo planinarsko mnoštvo: Josip (Cigo), Davor, Dražen (Mlinka), Valentina, Silvija, Ivana, Mario, Ivan (Mršo), Dražen (Čokolada), Ratimir (Silvijin), a sa sjevera samo moja malenkost. Odradili smo tih 16km

18km na 19°C

22.05.2016. Naslov priče je direktna posljedica onoga što je Martina upisala u bilježnicu na Lapjaku. “Temperatura +19°C očekivana +26°C” jer smo u najavi pohoda upravo toliko očekivali. Bilo je prvi put ove godine uistinu vruće i na trenutke znatno više od najavljenog maksimuma. Sve u svemu odradili smo preko 18 km i dobro se oznojili, pa čak i ožednili. 🙂 Dovoljne količine vode su imali samo Miroslav i Vlasta, svi drugi su skapavali od žeđi ili bili vrlo blizu točke

Vatreno krštenje

15.05.2016. Umjesto “Vatreno krštenje” dobro bi se mogla iskoristiti i nadaleko poznata izreka “Tko je lud ne budi mu drug”. 🙂 O da, bilo je to uistinu jedinstveno iskustvo koje sve odsutne šapice neće moći prepričavati svojim unucima. A mi ludi budemo to spominjali u besedama tipa “Bilo je to jednom davno na brdovitom Balkanu, u mjesecu svibnju kad smo se zamalo svi posmrzavali i ostavili kosti na Krndiji…” 😉 Iako će ovi od šećera likovati i izgovarati u sebi “rekli

Dobro se dobrim vraća…

08.05.2016. Svaki je pohod lijep na svoj način i prepun iznenađenja. Nekad su to iznimne prirodne ljepote karajolika, a katkada susreti sa životinjskim svijetom i dakako ono najvažnije zanimljivim ljudima. Od prapočetka pa sve do današnjih dana Šapice u svojim redovima imaju najčešće jednog, najviše dva, a vrlo rijetko tri pripadnika iz iste obitelji, i ako me pamet dobro služi po prvi put u povijesti imamo na okupu četveročlanu obitelj Šmit: Dražen, Mara, Petra i Ana. Nadamo se ne i

Nikad lakši uspon na Mali Papuk i Zapadni greben

24.04.2016. U jednom smo svi bili suglasni: “Odradili smo jedan od najlakših pohoda u našim planinarskim karijerama!” Zvuči nevjerojatno ali i potpuno istinito! Naime, iznimno niska temperatura i izrazito snažan vjetar jednostavno nam je okupirao misli i osjetila, tako da nitko (ali baš nitko) iz naše skupine, nije razmišljao o usponu te sukladno tome – nije niti osjećao  težinu i zahtjevnost Malog Papuka i Zapadnog grebena. Sve se svelo na hladnoću i u nekim segmentima slabu opremljenost (zimske hlače, rukavice,