26.02.2012. Ne znam kako se vi osjećate poslije skoro 10 sati hoda ali meni je osvajanje 16 stuba koje vode na kat, izgledao poput završnice uspona na Mt. Kilimanjaro. 😉 No dobro, uspio sam već bezboj puta osvojiti tu moćnu planinu, ali nije na odmet primijetiti kako večeras baš ne ide sve kao podmazano. 🙂 Sve mi se čini da su mnogi upravo zbog fizičkih napora, mudro odustali od pohoda “Jankovac – Zvečevo” zbog čega ih sud časti – diskvalificira
U kratim crtama – Šapice i kad nisu na planini vrijedno rade u podnožju. 😉 Za razliku od hrabrih i odvažnih Našičana (Gabrijel & Željko) koji su pokušalio forsirati greben Sokoline od Slatinskog Drenovca do Ivačke glave i odustali jer je snijega već tada bilo najmanje 100cm, a sada vjerojatno i više.
05.02.2012. Možda će vam naslov priče zvučati pomalo ofucano i izlizano, ali vjerujte mi na riječ nije tako. Slatinsko prigorje predstavlja pravu malu kliniku za pluća, srce, krvožilni sustav i glavni je čimbenik u borbi protiv: depresije, dijabetisa tip 1. i tip 2., arteroskleroze, pretilosti, anemije i bulimije. Za sve te lijepe zdravstveno dokazane činjenice ne trebate takoreći ništa! Dovoljne su jeftine planinarske cipele i po ovakvom dubokom snijegu famozne gamaše. I to je to! U nedostatku nekolicine dragih, pronađite
29.01.2012. – Tivanovo na -9°C Sada je 21:30h – upravo pijuckam drugi topli napitak od planinarskih ali i domaćih trava iz kućne radionice, bez umjetnih ili prirodnih sladila i ništa korisnog limuna. Divlja menta, bazga, matičnjak, majčina dušica sa astro partija, borovnica u tragovima, list borovnice sa proljetnih pohoda, šumske jagode sa Papuka i iz vrta, jagode, maline, šljive, jabuke, kadulja, kamilica, lavanda, šipak, drijenjak i još poneki zaboravljeni sastojak. Bilo je toga oko 5 kilograma prije dodavanja komercijalnog zelenog čaja
U Đurđenovcu je 28.01.2012. održan tradicionalni 16. po redu Planinarski foto-dia festival na kome su svoje radove izlagali i fotografi iz Slatine: Dejan Domić, Nikolina Tomić i Ivona Lozić.
22.01.2012. Iako je jutarnja kiša pokušala pomrsiti naše planove za još jedan pohod – ne nismo se dali, te smo se spremno uputili na naše redovito polazište Jankovac. Putem, suncem obasjani stižemo do šarenog stupa gdje nalazimo razbijenu tablu lovačke udruge, a kako smo mi savjesni, spremno smo se bacili na posao i popravili… Ah, kako je fora raditi dobra djela! 🙂 Nastavljamo prema Češljakovačkom visu ali smo odlučili obići i poznatu Jamu Suhodolku, oprezno smo se približili jami zabilježili par snimaka i nastavili
15.02.2012. Iako su ovoga puta izostali sveprisutni Našičani, dio Požežana, Slatinčana i mister Matas iz najvećeg grada Slavonije, sa startne crte u Velikoj krenulo je 15 ISPO-vaca, muških, ženskih, mladih i onih koji se tako osjećaju (čitaj u najboljim godinama). 🙂 Ako vam odmah sada priznam da je sedam sati hodanja Papukom prošlo u tren oka, zasigurno ćete pomisliti ili naglas izreći jedan od ponuđenih odgovora: svaka čast ISPO ljudi; ovi su skroz naskroz ludi; žao nam je što nismo
08.01.2012 Khm, khm…. Ako me pamćene služi bilo je to 8. siječnja 2012. godine. Sjećam se kao da je danas bilo… Eh, čudna su to vremena khm… Bio sam mlad i jak (ne zaboravite da je za starca 50 godina mladost) a zima kao da je zaboravila doći i samo su planinari imali čast uživati u zimskim radostima. Već su tada mnogi kontinentalci zaboravljali rijetke susrete sa snježnim pahuljama, grudanjem, sanjkanjem, skijanjem, bordanjem, spuštanjem niz
01.01.2012. Za potpuni užitak u Novoj godini nije dovoljno poželjeti: sve najbolje bližnjima, odgledati kakav akcijski film i poći na ranojutarnji počinak. A ne, to nikako! Potrebno je obaviti sve pripremne radnje za odlazak u planine, a zatim na nekoliko sati, od 04:00 – 09:00h, uz petarde i rakete – odmoriti pospane okice i umorne nogice. S obzirom da tradiconalni novogodišnji pohod započinje u 10:00h na Jankovcu, umjesto standarnog zijevanja i “spavaaa mi seee, pusti me još samo malo” poslije
26.12.2011. Zadnji ovogodišnji ISPO započinjemo na lokaciji “Vučjak kamenski” riječima: “Sretan Božić” uz obvezatan smiješak, stisak ruke i milovanje okicama. Stara i dobro poznata lica, i ona nova nikad viđena na ovakvim pohodima. Šapice su, iz slatinskog kraja, došle sa nekoliko novih lica: Petar, Matej i Mislav svi do jednog kršni dečki iz obitelji Nedić, a zatim i Vlatka. Kada tome zbrojimo one iz stare ekipe: Ivona, Darko, Mario i Miša dođemo do broja 8! Zlobnici će primijetiti da se