11.01.2009. Na zaleđenom Slatinskom jezeru susrećemo Nikolinu Tomić sa preslatkom kćerkom i Željka Jurasa, kliknemo dva puta fotićem, za uspomenu i dugo sjećanje, a zatim nabrijani od zime i silne želje za pohodom, krećemo preko debelog sloja leda (cca 10cm) a onda starom makadamskom cestom do Ivanbrijega.
10.01.2009. Ovoga puta slatinske Šapice djeluju intraverzno i to unutar organizacije kojoj pripadamo od ranije – FVK Slatina (Foto Video Klub Slatina) i uspijevamo na izlet u planine (pohod i sanjkanje) povesti Laretu Žubrinić skupa s mužem i sitnom dječicom. 😉
04.01.2009. Iako je 2009.g. tek započela, ovo je svakako jedan od najhladnijih dana tekuće zime. Meteorolozi u Daruvaru izmjeriše neugodnih -16°C, iako nismo provjeravali niti mjerili temperaturu na Novljanskom goruju, odgovorno tvrdimo da je u našim srcima i nogama bilo toplije i ugodnije, o čemu svjedoči smiješak na licu učesnika i zadovoljno cvrkutanje manjih skupina planinara (pogledati fotografije u fotogaleriji). A što više reći, osim da je u organizaciji Planinarskog društva Zmajevac iz Novske, upriličen više no ugodan i topao
03.01.2009. Ima nas već preko nekoliko komada (Ivona, Miša, Nad, Bruno), a ovoga puta Nad se pridružio ekipi veličanstvenih i ponosno grabi prema Nevoljašu i Lapjaku. S obzirom da ima 17 godina i koji mjesec preko, štrumfa 100km/h i nervira nas lakoćom koraka i egzibicijama koje usput izvodi.
01.01.2009. Ekipa je ovoga puta pojačana ručno šivanom zastavom koju Šapice nose sa sobom i ističu na vrhovima i skupovima 😉 a tu su i nove web stranice www.planinarimo.info te jedan novi član Šapica koji se odaziva na ime Bruno Maravić.
27.12.2008. Osim što je tmurno, sa sjeverne strane Papuka imamo desetak centimetara snježnog pokrivača te više cm dugo inje po granama, slika idilična i za pamćenje, a kako ista ne izblijedila potrudili smo se fotkati na svakom koraku.. Dobro ne baš svakome 😉
26.12.2008. Za razliku od prethodnih dana i pohoda, danas je zabijelio baš svuda, a ne samo na vrhovima Papuka. Ivona je već zbog te snježno bijele napasti, sretna – presretna. 🙂 Eh, a meni je snijeg oduvijek bio elementarna nepogoda i nusprodukt zime, koji te kvasi, ometa promet i što je najgore mora se čistiti.
20.12.2008. Vrijeme lijepo i prohladno, snijega nema niti u tragovima (još ne). Uspon započinjemo sa Jankovca (475m) i krećemo prema vrhu Nevoljaš poznatom i kao Jezerski vrh koji se nalazi na visini od 740m.
14.12.2008. Da umjesto Interenetskih Radio postaja, iz cijeloga svijeta, ponekad treba slušati i domaće Radijske stanice govori i ovaj uvod… Naime, dana 13.12.2008. bio sam na redovitoj biciklističkoj turi (38km) i sasvim slučajno, onako u prolazu, 15-tak kilometara od grada, sreo prijatelja (Bruno Maravić, buduća Šapica), koji po prirodi posla često vozi kombi vozilo i sluša obični domaći glazbeni program.
23.11.2008. Dan kao stvoren za šetnju planinskim bespućima, lijep, sunčan, suh i blago prohladan…Parkiramo našeg limenog ljubimca u podnožju Parka Prirode Papuk, točnije na izlazu iz Slatinskog Drenovca, a na početku četiri kilometraskog uspona, koji vodi do poznatog i turbo popularnog izletišta Jankovac. Naoružani smo foto-aparatima marke Pentax (K10d i K20d) i teleobjektivima te naravno dobrom voljom i početničkim entuzijazmom. Istini za volju, Ivona me već dulje vrijeme pokušava senzibilizirati, to jest uvjeriti kako je upravo planinarenje ‘prava stvar’ s