Novogodišnji pohod 2012

01.01.2012.

Za potpuni užitak u Novoj godini nije dovoljno poželjeti: sve najbolje bližnjima, odgledati kakav akcijski film i poći na ranojutarnji počinak. A ne, to nikako! Potrebno je obaviti sve pripremne radnje za odlazak u planine, a zatim na nekoliko sati, od 04:00 – 09:00h, uz petarde i rakete – odmoriti pospane okice i umorne nogice.

S obzirom da tradiconalni novogodišnji pohod započinje u 10:00h na Jankovcu, umjesto standarnog zijevanja i “spavaaa mi seee, pusti me još samo malo” poslije drugog alarma koji maznim glasom ponavlja “ustani kasnimo, ustani kasnimo, ustani kasnimo…” iskačem iz kreveta i uskačem u gojzerice. Recitiram poznatu krilaticu “u zdravom tijelu – zdrav duh” i uskoro palim pilu…

Iz Slatine put Papuka kreću Šapice: Petar, Vlatka, Danijela, Ivona i moja malenkost. Veseli žamor suputnika uskoro prestaje i slušamo cvrkut ptičica i huk potoka Kovačica, a onda greben Sokolina mami prve uzdahe, kapljice znoja, škripanje zglobova i istezanje tetiva.

Sunce i nebesko plavetnilo popravljaju situaciju, duboki snijeg je kvari, a maštarije o ručku na vrhuncu našeg dijela svijet sve dovodi u ravnotežu. Nismo hodali niti dva sata, a već smo na Ivačkoj glavi gdje nas dočekuju: Papa Štrumf, Anita, Cigo, Tomislav, Ivica, i bračni par kome nismo upamtili imena (sorry). Mazimo se i pazimo, a zatim uništavamo lanjske zalihe kruha, hrane, voća od naše Vlatke – hvala, hvala… 😉

Vrijeme na vrhu bilo je lijepo ako ne ljepše od onoga u bajci o Snježani i sedam patuljaka pa smo gore proveli ugodnih pola sata u jelu, ljudikanju i razgledavanju sjeverne Slavonije, Podravine i rubnih dijelova Mađarske.

Poslije zajedničkog spuštanja sa požeškom ekipom slijedi rastanak, mahanje i povratak preko Anđine kolibe, Nevoljaša, Jezerca i Slalom staze. Putem susrećemo čudne i sumnjive tipove, ali i brojna prijateljska lica. Sve skupa hodamo 6 sati i nešto sitno minuta – što za početak godine uopće nije loše. Dapače, prosjek u ovoj godini je više no dobar i iznosi 1:4 ili u prijevodu čak jednu četvrtinu 2012. proveli smo hodajući po Papuku, što i vama želimo. 😉

Sve vrijeme pohoda snimamo fotke i sponatane audio-video zapis koji sada imate priliku gledati, uz sitnu napomenu – neki kadrovi su blago režirani i znatno ubrzani. 🙂 Fotke nisu fotošopiranje, a svi modeli su 100% naturalni. 😉

Umalo sam zaboravio spomenuti prvi stih naše buduće himne “Po planini i divljini skitam se, zašto ovdje staze nemam pitam se.” koju je komponirala Šapica – Vlatka Zeman. Od sadašnjih i budućih Šapica očekujemo nove stihove i zajedničko uvježbavanje za Doru, Eurosong, Supertalent i slične manifestacije. 🙂

Miša Nicinger

6 comments

  • Ivan

    Vidim da je bilo super.

  • Davor Os

    Obrasla i zapuštena… nikad bila u funkciji 🙁
    Neznanje Vam opraštam jer ste mladi,da ste samo mogli vidjeti kako se skijalo na toj stazi.Nešto je kraća nego na Nevoljašu ali zato strmija naročito u zadnjem djelu..alaj se pičilo,sanjkalo..pilo…bolje da pretanem nabrajati jer tko zna dokle doguram.Pokušati ću naći kakvu sliku iz tih vremena.

  • To oko staze je moja greška.. ne znam zašto, mislim da sam od nekoga čula da ta staza nikad i nije bila u funkciji… eto… očigledno onda krivo pamtim… ajde, ako nađete kakve stare fotke, baš bih voljela vidjeti… pozz…

  • klikunaš

    jankovačka staza nije bila baš najatraktivnija ( ipak je to Slavonija) ali je vučnica bila najmodernija u to vrijeme u Jzgi i radio ju je sarajevski Energoinvest. Mislim da je funcionirala dvije ili tri zime ( poslije 1986. god., poslije požara doma). I mislim da uuopće nije imala uporabnu dozvolu.
    Sada se nešto razmišlja da se obnovi ( staza produži) na način da završava mjestu gdje je brana između dva jankovačka jezera. HEP je dovukao kabel i tu je stalo. Osobno mislim da skijališta u Slavoniji nemaju perspektivu. Pogledaj koju muku organizator mući za Snježnu kraljicu na Sljemenu, a dolje milijunski grad ( tj. puno skijaša)
    Vidjeli ste Sadikovu fotku. Tamo slavonki skijaši idu ako nemaju lovu za vani.

  • Ajde nađite ahrivske fotke da vidim kako je to izgledalo.. i Zvečevo me isto zanima, a nigdje ne mogu naći starih fotki…

    Mi na Babanovac idemo godinama, cijene su povoljne, staze dovoljno duge, priroda (i društvo) super 🙂 ove zime su nabavili i snježne topove, tako da im se neće ponoviti fijasko od lani 🙂

  • Bravo ekipi….to je pravi planinaski prvi novogodišnji dan 🙂