planinarimo.info

21.10.2012. Iz netom razbuđenoga grada, koga je ni krivog ni dužnog okovala gusta i naizgled neprobojna magla, krećemo prema Anđinoj baraci, brvnari ili kolibi, gdje je u najpoznatija šumska vila, hodala visoko uzdignuta čela i obasipala putnike namjernike svojim čarolijama. Istovremeno iz bliskih ali i udaljenih dijelova Slavonije kreću sudionici današnjeg pohoda kako bismo u usponima i padovima proveli dan na našoj omiljenoj planini. Nekoliko kilometara vozimo se u koloni iza ekipe iz Osijeka koju čine Jasna 1, Ivan &

Iako današnje planinarske putešestvije nisu imale odveć teške hodačke elemente i pripadaju skupini laganica – Šapice su dan provele u dobrom i zanimljivom društvu & okruženju. Ivona i Vanja su osim hodanja imali GSS-ovsku zadaću pratiti i osiguravati školarce iz

09.09.2012. Dragi naši zaljubljenici u planine Slavonije, srdačan pozdrav ma gdje bili i što činili. Naš je povratnički pohod potrajao 7 sati i 30 minuta tijekom koga smo uspješno “osvojili” par važnih i nevažnih vrhova na Papuku, što i vama želimo.

Nije zakuhala samo mladenačka krv, isto se dogodilo sa morem, rijekama i jezerima. Baš svugdje su ljudi i zvijeri tražili rashlađenje kako bi se bar malo spustila tjelesna temperatura, a samo su šume i gore našeg kraja mogle izaći na kraj sa opakim sjajem Sunca i osigurati nam ugodnih 28 stupnjeva Celzija.

27.05.2012. Nevelika ali zato iznimno kvalitetna ekipa slavonskih Šapica sastavljena od “njih i nas”, a tko bi drugi? – okupila se u cik zore ili koji sat kasnije 😉 s ciljem niskog starta u visoke planine. Ova mi je dobra. 🙂 Startnu crtu ovoga puta povlačimo na “turbo de luxe” uređenom jezeru Orahovica na kome im možemo samo čestitati i pomalo zavidjeti. U tri-četiri lagana skoka ostavljamo iza sebe iznimno bistru vodu, minijaturne valove i jednog hrabrog ili možda ludog!?

29.04.2012. Jutro je svanulo i nagovijestilo da će dan biti kao naljepši san, po uzoru na onu narodnu “dan kao san”. :-). Ma dobro nije baš kao san jer je bilo prilično vruće, a na Papuku osim Šapica i jednog rendžera nigdje žive duše. Nevjerojatno ali istinito. Mi i divlje zvijeri. Tek kada su Šapice odradile svoj MPP (Maratonski Papučki Pohod) koji je potrajao 7 sati i 30 minuta – spoznali smo prometni kolaps i nedostatak parkirnih mjesta na Jankovcu.

22.04.2012. Tko: Jasna, Ivan, Miša i Ivona Gdje: Papuk – od Jankovca, uz Suhodolku do Šumarskog fakulteta, pa pored Trišnjice na Češljakovački vis, i nazad uz Tri kruške i Šareni stup, Ciginom prečicom do Jankovca. Kada: 22.04.2012. Od: 9:30 h Do: 15:06 h Vrijeme: sunce – kiša – sunce – kiša Zašto: zbog berbe srijemuša. 🙂 Usput smo očistili par izvora (više Jasna, nego mi), sreli Sadika i Eminu, nabrali malo mente, vidjeli puno planinara i još više mrava… Ovako