planinarimo.info

09.01.2011. O jučerašnjem takoreći neuspjelom pohodu od sela Miljači do Petrovog vrha pokraj Daruvara za što smo planirali nekih 10 sati hoda, mogao bih napisati ne jednu, već četiri priče… Razloga za to ima puno, možda i malo previše… Preskočiti ću stoga vlastita promišljanja i ispričati samo manji djelić činjeničnog stanja. Hodali smo takoreći bez prestanka 7 sati i 30 minuta ali nismo uspjeli dosegnuti Petrov vrh podno Daruvara. Poslije bezbrojnih prepreka stigli smo do Manastira Pakra pokraj Sirača i stanovito

02.01.2010. O našim ste prijašnijim putešestvijama mogli saznati puno toga. Večeras ću biti nešto kraći (pa zar je to moguće!?) jer me čeka još puno, puno posla. Dva dana planinarenja za redom, prvi dio trilogije Gospodar prstenova, ova priča za laku noć (ili za dobro jutro), a zatim slijedi još neodgodivi posao koji svaki sistem administrator mora odraditi. A što se mora nije odveć teško. 🙂 2011. tako reći nije niti počela, a mnogi od nas imaju već dva pohada

01.01.2011. Dragi & mili planinarski prijatelji, lijepo je piti i žderati, ali je daleko zdravije i zanimljivije planinariti u dobrom društvu. Pivopije se vjerojatnio neće složiti s maloprijašnjom konstatacijom, no to ionako nije važno, jer se samo drva slažu. 😉 Navodno se po prvom danu Nove godine može zaključiti kakav će biti ostatak. Ako ste prvoga dana ostvarili “full contact” s partnerom, bili na pohodu, dobro papali, družili se, bili raspoloženi i veseli, velika je vjerojatnost da će vam i

26.12.2010. Iz opravdanih razloga iz Slatine kreće samo jedna, jedina, jedinstvena Šapica (čitaj bigfoot šapetina) to jest ja. 🙂 E pa šta? Nek’ se zna! 😉 Poslije neprospavane noći (briga i sekiracija) ustadoh u 07:45h s ciljem da u 08:50h startam sa ISPO ekipom sa Vučjaka kamenskog. U Slatini -4.5°C bez snijega, Voćin tek malo pahulja, na Djedovici nema puno snijega ali je ralica već prošla, a temperatura se spustila na -6°C. S onu stranu Papuka manje snijega, ali ga

19.12.2010. Slatina 09:00h temperatura -14°C palimo “pilu” i krećemo put Slatinskog Drenovca gdje nas u 10:00h očekuju Šapice iz svih krajeva lijepe naše. Khm, dobro ne baš iz svih krajeva. Usput zastajemo na preko nekoliko lokacija kako bismo fotografirali nevjerojatno raskošne snježne skulpture nastale od bezbrojnih kristala leda okupane sunčevim zrakama. Isprobavamo kvalitetu novih “gudjerki” namjenjenih zimskim uvjetima na cesti i znate što? Dobre su to gume, opako dobre. Zima zima pa ne ka je – ako je zima nije

12.12.2010. Peti put za redom Hrvatski planinarski savez, Slavonski planinarski savez i Park prirode Papuk organiziraju “Izlet u nepoznati Papuk”. Riječ je o manifestaciji sa svrhom i povodom koja je diljem globusa poznata kao “Međunarodni dan planina 2010.” Slavonskim Šapicama je ovo treće sudjelovanje (bravo mi). 🙂 Većini naših dragih prijatelja ovo je već drugi put na ovakvom pohodu. Trebam li reći da su prije tri godine led probili Ivona, Nad i moja malenkost, zahvaljujući dojavi nakratko aktivne Šapice Brune.

28.11.2010. Iako bi umjesto krutog službenog naslova ove naše male planinske avanture bolje pristajao “Dobra zabava u još boljem društvu!” ostaviti ćemo na trenutak šale i doskočice, i podsjetiti se teških trenutaka iz povijesti, jer u našoj domovini nisu uvijek tekli med i mlijeko. Za slobodu u kojoj danas uživamo živote su dali mnogi naši sugrađani, znani i neznani. 🙁 Tome svjedoče uklesana imena jedanaest hrvatskih branitelja smrtno stradalih 02.12.1991. u trenucima dok se stvarala hrvatska država, kojima su danas

14.11.2010. Nakon nesretnog madeža Frane i četiri visinski preskočena vikenda, Šapice ponovno žare i pale Papukom. 🙂 Oboje na nogama imamo udobne trekerske cipelice (Zlatna Nit d.o.o. – Slatina) s tim da je polovica Šapica (neću reći koja, samo ću je diskretno pogledati) zaboravila prije odlaska na planinu malo razgaziti nove gojzerice, pa su žuljevi malo radili svoje. 😉 Ako i vi želite dobre, a jeftine cipelice-lutalice možemo vam srediti grupni popust i gratis montažu. Današnji šest satni pohod prošao

10.10.2010. Naša je današnja planinska avantura započela na “park placu” jankovačkog jezera odakle vodi put prvo gori, pa onda doli, pa gori, pa doli i tako bezbroj puta… Na križanju Majerove livade, Jezerce,  Nevoljaš, krećemo ravno put Jezerca i šumarskog fakulteta. Poslije dugo vremena ponovno gledamo markacije i zaključujemo da nisu baš nešto naročito. Svako malo čuje se glas “Cigo gdje si?” Cigo Papuk te zove! Cigo dođi, samo dođi i ponesi kist i boje…” 😉 Drugim riječima staza je