ISPO – Veseljko
15.02.2012.
Iako su ovoga puta izostali sveprisutni Našičani, dio Požežana, Slatinčana i mister Matas iz najvećeg grada Slavonije, sa startne crte u Velikoj krenulo je 15 ISPO-vaca, muških, ženskih, mladih i onih koji se tako osjećaju (čitaj u najboljim godinama). 🙂
Ako vam odmah sada priznam da je sedam sati hodanja Papukom prošlo u tren oka, zasigurno ćete pomisliti ili naglas izreći jedan od ponuđenih odgovora:
- svaka čast ISPO ljudi;
- ovi su skroz naskroz ludi;
- žao nam je što nismo bili do kraja;
- možemo li i mi ponekad sa vama?
Hvala, hvala – može, može, ali uz minimalno dvije godine planinarskog staža i preporuku jednog člana ISPO komiteta. U suprotnome morate imati zavidne karakteristike u smislu bicepsa i tricepsa, najmanje jedno zlato ili dva srebra na olimpijskim igrama, od Montreala na ovamo i nešto soli u glavi. 🙂
Kao što vidite – obišli smo brojne znane lokalitete, one manje poznate i potpuno anonimne zaljubljenicima u planine, dubine, visine, obline… 😉 Spominjani su razni nazivi i znamenite lokacije: Orahove vode, Vrhovci, Stražemanski grad, Penjalište Sokoline, Veseljko, visuljak i svakakva imena luda od kojih nisam upamtio niti jedno. 🙁
Velika količina O2 čovjeka jednostavno pukne u glavu i crvena krvna zrnca naprave zbrku i pomutnju. Tada planinari spominju strane riječi i izraze (baypass) imena znanih i neznanih junaka, znanstvenika, glazbenika i maštaju o vremenima davnim dok su mladalačkom bijesu bušili rupe u svježem mesu… No vratimo se u sadašnjost ili par sati u nazad…
Samo je 6 ISPO-vaca na vlastitim nogama prešlo ciljnu crtu, a ostatak ekipe se putem pogubio. 😉 Ivan, Jasna i Darko su nas napustiti još na Orahovima vodama, Miro je zadnjih 325 m prevalio automobilom što je neoprostivo, a polovica ekipe (Mlinka, Sadik, Ivia, Melisanda, Mirjana) je unatoč prehodanih 99% od ukupnog broja kilometara naprastno odlučila ignorirati penjalište Sokolone zbog čega je uslijedila diskvalifikacija. 🙂
U cilj su ušetali samo: Željko, Lojza, Davor, Cigo, Ivona i moja malenkost – nek’ se zna!
Svi oni koji me poznaju – znaju da mogu mljeti bez prestanka – dan i noć, ali s obzirom na umor od pohoda, montiranja video zapisa (u kojem ima svega i svačega) uskoro gasim PC, a vama želim laku noć i snove prepune plavetnila bez crvenih, zadihanih i znojnih ISPO lica.
Vrijedno radite od “pon-pet”, u subotu se malčice odmorite, a u nedjelju hop-hop na lagane nogice stavite teške cipeletine pa krenite opet u planine jer tamo nema zime – ojdada ojda ojda ojda ojda, ojdada ojda ojda ojda da oioioioioioiiiiii ojda ojda da…
Fotografije sa pohoda, always možete pogledati u našoj fotogaleriji.
Miša Nicinger
