Miš-maš

IV_P590509.02.2014.

Moji kapci su teški i jako mi se spava. Ne znam jel to zbog umora ili zbog 10-ak vrućih kiflica, koje sam netom smazao, a možda su uzrok tome dvije povelike porcije tople juhe od luka i krumpira sa knedlama od integralnog brašna.

Kiflice su one male žute, presavinute nekoliko puta, ima ih sa i bez kima, mirisne, tope se u ustima, a juha to vam je mješavina kartoffelsuppe i zwiebelsuppe rađena po miš-maš recepturi. Ni po njemački, ni po naški. Prvo se polovice luka zaprže da pocrne i dobiju specifični miris, doda se malo maslinovog ulja, svježe mrkve, komadići celera, zatim se krkne dvije litre vode, ubace veći komadi krumpira, domaći začini i na kraju knedlice. Jede se halapljivo i sa guštom.

Jel’ mi to trebalo? Teško je reći. Izašao sam iz kupatila u kojem su vrele kapljice vode isprale miris borovih iglica, mladog srijemuša, planinskog zraka i ponajviše dobrog društva. Rado bih zadržao sve te mirise na sebi, da ih nije zaposjeo i preuzeo znoj sa lica mog. Zato sada pjevam “Bye bye mirisu je kraj”.

Isto se dogodilo i automobilu kome je neobično godila toplo/hladna kupka i sada tiho prede u garaži. 2-way vožnja od Slatine do Jankovca i nazad u vrijeme topljenja snijega obično na limene ljubimce nabaci par kilograma kamene prašine i blata koje samo mlaznice u autopraoni mogu djelotvorno isprati.

Rastali smo se na mjestu sastanka, poslije nekih pet i pol sati hoda. Prvi sa suzom u oku, drugi sa smješkom na licu, dok su treći ozbiljno izjavili “I’ll be back”.

Na povratku sa Tisovca smo se oprostili od našeg Miroslava i simpatičnog planinara kojem nažalost nismo upamtili ime (Matej). Da otjeramo tugu mahali smo ručicama i uzikivali “doviđenja – pišite nam”. Prije toga smo gacali po blatnim putevima, imali susreli sa brojnim planinarima iz Požege, ručali na Trišnjici, analizirali vodu u Žutom bunaru, klizali se na obroncima iznad Šumarskog faukulteta, maštali o berbi borovnica, gljivama i guzama…

Šapice su po tko zna koji put pregazile Papuk takoreći uzduž i poprijeko. Bilo nas je sa s više strana svijeta: Višnjevac, Jakšić i Slatina. Nedostajali su nam još samo: Alilovčani, Pleterničani i Mađari.

Još uvijek mi odzvanja u ušima – “Ustaj, planina nas čeka!” Sve budilice treba modificirati tako da zvuče nježno, tiho, tiše, uz pjesmu – lijepo snivaj zlato moje, nina-nana… Da se mene pita umjesto “BEEP BEEP BEEP” treba staviti “sleep sleep sleep”.

Detalje o pohodu potražite u našoj foto galeriji i video zapisu koji standardno prezentira naše nedjeljne aktivnosti svim sudionicima i posebno vama dragi čitatelji koji biste htjeli, a ne usudite se protegnuti krak i napraviti iskorak iz fotelje i kafića.

Miša Nicinger

8 comments

  • Djurdja Mali

    Kako je dobro vidjeti hrvatske prijatelje, koji su iskoristili lijepo vrijeme za novi pohod. Sapice su jako vrijedni popravljaju osticenu tablicu, da drugi planinari /narocito madjari/ ne izgube u sumi.
    Miso to je velika pravda, da “Svaki put je prvi put” i onda ako si vec sto puta isao na istom putem.
    Cestitam pjevace, koji su bili takvi veseli da napustili su i jednu pjesmu….jako mi se svidja morat cu nauciti, ” mi smo planinari iz pecuskog grada nije nama smetnja ni kad kisa pada…….ne smeta nam kisa, ni cipele blatne.” 🙂

    Pozdravljam vas iz toplog Pecuha
    Djurdja

  • Davor

    Fotka 22/44 potvrđuje da ljubavi ima ne samo prema planinama i bicikliranju.
    Hedonizam glede kiflica i ostalog nabrojanog ne da se sakriti.
    Malo smo tibe pustili…..
    Važi i za Ivana….!))..he, he.

  • Iv_

    Pjesmica požeških planinara je baš “zarazna”. Šapice su još uvijek na “Haj hooo” :-))

  • Miša

    Đurđa, lijepo je znati da nas netko izdaleka gleda, čita i prati. 🙂 Putokaz je popravljao naš kolega Mario, a pjesmu su pjevali dobro raspoloženi planinari iz Požege koje smo susreli na Češljakovačkom visu (820m/nv – Papuk). Pozdrav svim mađarskim planinarima i doviđenja.

    Davore, od danas krećem na strogu dijetu: doručak – suhi kruh i voda, ručak čaj bez šećera i jabuka, a za večeru gledanje slika iz kuharice… 😉

  • Ivan

    Što reći?
    Davore, od danas krećem na strogu dijetu: doručak – suhi kruh i voda, ručak čaj bez šećera i jabuka, a za večeru gledanje slika iz kuharice… 😉
    🙂

  • Stjepan

    No, no momci…ne kaže naš narodna uzalud “gdje je bure, tu je i pipa”. 😉

    Vidim, ne ide se sa Tisovca cestom “oko kere”, već najkraćom “zračnom linijom”do Šumarskog. 🙂 Odlični ste, nema šta.

    Posebno hvala vedrim Požežanima za prekrasnu pjesmu.

  • klikunaš

    Pozdrav, dragim prijateljima
    hvala što nas se sjećate ( stare ISPO-vce)
    Tko bijaše vodič ? Loviš žute trakice, a baš sam ih htio maknuti ( mravinjak-žuti bunar- Č.V.)
    nešto se i ja muvam okolo:
    https://plus.google.com/u/0/+PapukNatureParkUNESCOglobalGeoparkVelika/posts

    pozz svima, naročito našim mađarima.

  • Iv_

    @ Klikunaš: Kad već nema vas, vodimo vašim stopama….Ne micati žute trakice, nikome ne smetaju a nama pomažu – postavljene su odličnooo.. I u magli bi pronašli Žuti bunar :-).

    @ Stjepane, spust sa Tisovca “na glavu” ne biramo zato što je najkraći, nego jednostavno time izbjegavamo tabananje po asfaltu (a nije nam se išlo preko Podlazja)…