planinarimo.info

05.06.2011. Naša današnja hodačko-gastronomska avantura počinje i završava na Jankovcu. Od trenutaka kada smo zaključali vrata na osobnim prometalima, do trenutka otključavanja proteklo je točno šest i pol sati. Već je i vrapcima jasno da to vrijeme nismo proveli sjedeći na terasi planinarskog doma niti na dekici ispred. Iz Slatine Ivona i ja, iz Višnjevca Jasna i Ivan. Zlobnici bi rekli “ekipa mala…”, a mi dodajemo “…ali odabrana”. 🙂 Privatnim kanalima saznajemo da su naši dragi & mili ISPO-vci otišli u

17.04.2011. U nedostatku puno malih ljudi i velikih pohoda, okupila se šačica velikih ljudi na malom ali zato nadasve slatkom pohodu. 🙂 Iako je današnja ekipa sastavljena na brzaka i tako reći zbrda-zdola možemo slobodno reći kako je riječ o samim šampiona: liječnica – komada jedan, budući GSS-ovci sa položenom prvom pomoći – komada dva, časnik Hrvatske vojske – komada jedan, snimatelj i tekstopisac – komada jedan. Dodajmo i to da naši vrli GSS-ovci (budući) imaju i mnoge druge kvalitete ali

03.04.2011. Za sve znane, manje znane i neznane papučke planinare ali i sve one koji se tako osjećaju spomenimo prvo i prije svega ostaloga našu nedjeljnu rutu: Anđina koliba, Nevoljaš, Lapjak (Tauberove stijene), Velika, Mališćak, Orahove vode, Ivačka glava, spust starom šumarskom prosjekom, pa “lagani” uspon na Koprivnato brdo, a zatim vratolomni spust i povrat na Anđinu kolibu. Iako bi planinarima ruta trebala biti na zadnjem mjestu, nešto usputno i nebitno, ipak sam pobrojao sva ta lijepa i manje lijepa

27.03.2011. U centru Slatinskog Drenovca okupila se manje više standardna konfekcija (sa istoka Ivan i Jasna, sa sjevera Robert, Ivona i ja). Prije samog polaska na “parkplacu” se zaustavilo bijelo kombinirano vozilo iz Vukovara iz koga je izašlo 10-ak malih, malo većih i preko nekoliko odraslih planinara. Odmah nam je prišla jedna kratko ošišana crnokosa djevojčica u crvenoj opravi i pozdravila nas (Sandra iz Vukovara), a zatim i drugi dečki iz njezine ekipe. Ljubazno sam ih pozvao na zajedničko preznojavanje

20.03.2011. Zašto i zbog čega nismo išli na Papučke jaglace nemam precizan odgovor. Nekako spontano smo zaključili da je bolje napraviti solistički uspon na Ivačku glavu nego se voziti s onu stranu Papuka ne šetnju gdje se sve događa kao u kakvom usporenom filmu. Ne znam kako vi doživljavate masovne skupove ali nama je jednom bilo zanimljivo, drugi put podnošljivo, treći put bi bilo jednom previše. 😉 Iako ste nam svi odreda nedostajali, povremeni izleti u duetu pokazali su neke

30.01.2011. Najmanje jednom godišnje, Šapice okupe takoreći svu nejač, mame i tate kako bi barem na nekoliko sati neplaninarske snage osjetile čari planine i igre na snijegu. Kao i uvijek Ivona pokreće blagovremenu “lavinu događanja” i priča priče u osobnim kontaktima, na forumima, putem brzoglasa i dakako putem elektroničke pošte. I znate što – uspijevamo okupiti znatan broj Šapica na ovaj pustolovno-snježni pohod. Zašto pustolovni možete saznati kasnije… Iz Slatinskog kraja kreće nemala ekipa iz različitih pravaca očiju uprtih u jednu

23.01.2011. Zbog GSS-ovskih vježbi, Slavonske i Hrvatske televizije i drugih aktivnosti skoro sve Šapice ostaju na Jankovcu (Ivona, Mirjana, Jasenka, Vanja, Robert i Darko). Stjepan i Scooby su GSS-ovci pa ih ne računamo u Šapice. 🙂 Kako je krenulo sve će Šapice prebjeći u crvene mundire – na kraju ćemo Jasna i ja morati potpuno sami osvajati papučke vrhove. Tko zna možda bi bilo najbolje da se svi učlanimo!? U tom slučaju ne bismo više morali hodati i planinariti. Morali

16.01.2011. Dan pravi proljetni i za pamćenje. Bez lažne skromnosti možemo izjaviti jasno i glasno – Šapice su pohodile SPP od Jankovca do Javora i nazad. Pobjednička ekipu sačinjavali su 4 šapice i 2 komada šaponja 🙂 iako su sa startne crte krenule brojni pripadnici Šapica i Lisica (pripadnici izviđačkog odreda iz Slatine). Ukupno 11 nabrijanih planinara hrabro je zakoračilo u poznati i istraženi Papuk. 😉 Šapice su nastupile u sastavu: Ivan, Jasna, Mirjana, Antonija, Ivona i moja malenkost, a