Povratnička tura

ipp22.06.2014.

Nećete vjerovati, autor ovog izvješća jutros je stigao na startnu crtu punih 20 minuta prije ostatka ekipe. Tijekom tog vremena je guštao kapučino od čokolade i slušao bedaste priče za susjednim stolom. Par minuta prije devet stigli su: Jasna P., Vesna H., Ivan L. i Jasna T. L.

Dan je bio kao stvoren za planinarenje i dakako bicikliranje. Ubrzo krećemo put Trišnjice, Tisovačke kose, Loparne i Šumarskog fakulteta…

Putem nailazimo na ostatke srijemuša, a oštro Vesnino oko kao od šale pronalazi šumske jagode i maline. Negdje na pola puta uspijevamo nabrati i preko nekoliko ukusnih borovnica.

Iako su nas isplašili pričama o opakim papučkim komarcima – nismo imali čast i zadovoljstvo upoznati tu gamad, kao niti znatno odvratnija stvorenje poput obada i stršljena.

Imali smo pratnju u obliku bezazlenih hrušteva i prekrasnih šarenih, i vrlo umiljatih leptira sa kojima uspostavljam iznimno srdačan odnos. Čak bih se usudio izjaviti da me leptiri vole. 😉 Tko ne vjeruje neka pogleda fotke…

Većinom hodamo markiranim stazama, a na trenutke Ivan odvažno predvodi ekipu šumskim putevima i stranputicama. Evociramo uspomene jer smo mnoge lokalitete pohodili prethodnih godina i na njima imali različite prigodne zabavne programe poput spuštanja po užetu na lokaciji slatkog kamena.

Pogledaj zanimljivu valentinovsku priču iz 2011. godine http://www.planinarimo.info/slatki-kamen/ koju je organizirao Papa Štrumf (alias Miro Mesić).

Na povratku susrećemo preko nekoliko planinara, a na Jankovcu gomilu automobila, motocikala i našeg Josipa Ciganovića kako ispija Coca-colu. Malo ljudikamo, ispijamo pićence i razilazimo se.

S obzirom na nekoliko mjeseci apstinencije od pohoda – ovoj bi priči radije dao naslov “Planine povratka” što me podsjeća na prekrasni fantastični roman “Ravnice povratka”. Unatoč razigranoj mašti, u današnjoj priči osim “ravnica” nedostaje i kromanjonka Ejla, s kojom je Džolandar doživio neslućena zadovoljstva tijekom putovanja s istoka na zapad starog kontinenta. Sve to zbiva se otprilike prije 25.000 godina.

Današnji pohod bio je lijep i tužan, baš kao i život.

Miša Nicinger

4 comments

  • Ivan

    Lijepo si to napisao. Slika Slatkog kamena br. 26 je baš opaka.

  • Miroslav

    Žao mi je što se nisam uspio dovući do Jankovca jer smo ostali pomalo bez vode, a u našem kampu je bila super atmosfera pa mi je bilo i žao otići. Komarci su stvarno nestali, za razliku od vikenda prije.

  • Jasna

    Reći ću NE- POVRATNIČKA TURA, već – NASTAVLJAMO… Bilo je zabavno. Stare ili nove staze ne bitno jer ” prijatelji su poput anđela, oni te podignu kada tvoja krila zaborave letjeti.”

  • Nina

    Ekipa 5 za 5 🙂