06.01.2013. Umjesto prepisivanja legende o Ružica gradu, vaše i naše Šapice: Ivona & Miša predstavljaju vam priču ispričanu sa dvije amaterske video kamere, koja je nastala tijekom tri pol satnog pohoda od jezera u Duzluku, do Ružica grada, a zatim sve do udaljenog Starog grada koji se nalazi na znatno većoj nadmorskoj visini.
01.01.2013. Poslije burno neprespavane novogodišnje noći i nastavne «šetnje» najljepšim i najvišim papučkih vrhovima, teško je zadržati visoku kreativnu lucidnost za vlastite impresije. Šteta, jer za ovakav događaja bilo ih je i previše. Započelo je susretom, upoznavanjem i polaskom u 10 ujutro s Jankovca prema konačnom cilju Ivačkoj glavi.
09.12.2012. U nedjelju, 9. prosinca, uspješno je obilježen Međunarodni dan planina. Zbog prometnih poteškoća uslijed velike količine snijega koja je napadala dan ranije, mnogi od najavljenih sudionika su odustali. Od najavljenih gotovo 250 sudionika, došlo je ukupno njih 64 iz 9 Slavonskih planinarskih društava, stanice HGSS -a Orahovica i PP Papuk. Moralo se odustati od planiranih staza pa su svi prošli stazom Međa – Kapovac kroz snijeg do koljena i zapuhe u visini čuvjeka. Vrijeme je odlično poslužilo, bez padalina
International Mountain Day Overture 24.11.2012. Na inicijativu Petera Lasla starog planinarskog vuka sa Papuka koga Šapice i naši čitatelji poznaju po komentarima i pozdravima ispod tekstova na planinarimo.info – danas se na Jankovcu okupila mala ali moćna ekipa planinara. I to ne bilo kakva ekipa – već međunarodna! Mađarski grad Baja poslao nam je troje planinara: Anita, Peter i Laci, a boje Šapica iz Slatine branili su i obranili: Ivona, Jasna i moja malenkost. Nije nešto, al’ nije da nije!
18.11.2012. Današnju priču započinjem stihom iz žalopojke “Konjuh planinom vjetar šumi bruji, lišće pjeva žalovite pjesme, borovi i jele, javori i breze, svijaju se jedno do drugoga…” Pjesma je mnogo sjetna i što je najvažnije ne poziva na rat i mržnju poput nekih današnjih koje su sve samo ne tužne. 🙁 Ova mi se pjesma počela vraćati u misli tek kad sam zahvaljujući osnivačici Šapica otkrio čari planinarenja i ako baš želite znati – kada sam spoznao da je Konjuh
04.11.2012. S obzirom da su organizatori današnjeg pohoda naši dragi & mili osječki prijatelji poznati kao obitelj Lončarić – imali smo čast i zadovoljstvo pohodi “Lončarski vis” koji se nalazi na 482m/nv. Sreća naša! Zamislite samo da se Jasna i Ivan kojim slučajem prezivaju “Orkanović” – morali bismo ići na “Orkanske visove”, a to bi bilo melodramatično i neizvjesno do samog kraja. Tko zna kako bismo i gdje svršili… 🙂 Parkiramo u Seoni, točnije na izvorištu našičkog vodovoda i hodamo oko
21.10.2012. Iz netom razbuđenoga grada, koga je ni krivog ni dužnog okovala gusta i naizgled neprobojna magla, krećemo prema Anđinoj baraci, brvnari ili kolibi, gdje je u najpoznatija šumska vila, hodala visoko uzdignuta čela i obasipala putnike namjernike svojim čarolijama. Istovremeno iz bliskih ali i udaljenih dijelova Slavonije kreću sudionici današnjeg pohoda kako bismo u usponima i padovima proveli dan na našoj omiljenoj planini. Nekoliko kilometara vozimo se u koloni iza ekipe iz Osijeka koju čine Jasna 1, Ivan &
30.09.2012. Ekipa panonskih mornara, ovaj planinara, odlučila je poželjeti jeseni toplu dobrodošlicu tamo gdje se to najbolje može učiniti – u šumi. Sastajemo se na cesti Voćin-Požega kod lovačke kuće (i spomenika „lule“) u sastavu: Miša, Ivona, Jasna 2x, Ivan, Miroslav i moja malenkost. Današnja je misija obići zapadni dio Papuka, točnije popeti se preko strmog (!!!) grebena na sam vrh Papuk. Iako je sunce sramežljivo provirivalo iza oblaka, nije bilo naročito hladno. Pravi topli jesenski dan! Do početka samog
23.09.2012. Jutro započinje sa nježnim drmusanjem i izjavama tipa “Ustaj!” & “Budi se!”. Otvaranje očiju sinkronizirano je sa mržnjom cijeloga svijeta, a i šire… Za to vrijeme bolja polovica odlazi u pekaru po friška peciva i na povratku izjavljuje kako je vani kilavo i hladnjikavo. Bacam pogled na nebo. Sivo je poput stambenih zgrada u vrijeme komunističkog zamaha, kad se gradilo sa ruskim cementom i manjkom osjećaja za lijepo, a Sunce nikako ne uspijeva razbiti skoreni betonski tj. nebeski svod.
Iako današnje planinarske putešestvije nisu imale odveć teške hodačke elemente i pripadaju skupini laganica – Šapice su dan provele u dobrom i zanimljivom društvu & okruženju. Ivona i Vanja su osim hodanja imali GSS-ovsku zadaću pratiti i osiguravati školarce iz