Author Archives: pladmin2

Pohod na -12°C + SLV (sjeverni ledeni vjetar)

26.12.2010. Iz opravdanih razloga iz Slatine kreće samo jedna, jedina, jedinstvena Šapica (čitaj bigfoot šapetina) to jest ja. 🙂 E pa šta? Nek’ se zna! 😉 Poslije neprospavane noći (briga i sekiracija) ustadoh u 07:45h s ciljem da u 08:50h startam sa ISPO ekipom sa Vučjaka kamenskog. U Slatini -4.5°C bez snijega, Voćin tek malo pahulja, na Djedovici nema puno snijega ali je ralica već prošla, a temperatura se spustila na -6°C. S onu stranu Papuka manje snijega, ali ga

Po šumama i gorama

19.12.2010. Slatina 09:00h temperatura -14°C palimo “pilu” i krećemo put Slatinskog Drenovca gdje nas u 10:00h očekuju Šapice iz svih krajeva lijepe naše. Khm, dobro ne baš iz svih krajeva. Usput zastajemo na preko nekoliko lokacija kako bismo fotografirali nevjerojatno raskošne snježne skulpture nastale od bezbrojnih kristala leda okupane sunčevim zrakama. Isprobavamo kvalitetu novih “gudjerki” namjenjenih zimskim uvjetima na cesti i znate što? Dobre su to gume, opako dobre. Zima zima pa ne ka je – ako je zima nije

MDP 2010. – 5. izlet u nepoznati Papuk

12.12.2010. Peti put za redom Hrvatski planinarski savez, Slavonski planinarski savez i Park prirode Papuk organiziraju “Izlet u nepoznati Papuk”. Riječ je o manifestaciji sa svrhom i povodom koja je diljem globusa poznata kao “Međunarodni dan planina 2010.” Slavonskim Šapicama je ovo treće sudjelovanje (bravo mi). 🙂 Većini naših dragih prijatelja ovo je već drugi put na ovakvom pohodu. Trebam li reći da su prije tri godine led probili Ivona, Nad i moja malenkost, zahvaljujući dojavi nakratko aktivne Šapice Brune.

Prva zadnjega 2010.

05.12.2010. Dok ISPO ekipa vrijedno radi na pripremama za međunarodni dan planina 12.12.2010., Šapice odlučuju na trenutak zaboraviti Papuk i prihvati ljubazni poziv našeg starog znanca i domaćina Branka Tivanovića na pohod Krndijom i druženje sa planinarima iz Slavonije u planinarskoj kući Tivanovo. Kod Tivana ništa nije prepušteno slučaju pa nas uz širok osmijeh i stisak ruke očekuje i poveća količina domaćeg kruha, čvaraka, švargl, šumske gljive iz staklenke i preko nekoliko vrsta žestice sa planinarskim travama. Trebam li uopće spomenuti

10. memorijalni pohod na Anđinu baraku

28.11.2010. Iako bi umjesto krutog službenog naslova ove naše male planinske avanture bolje pristajao “Dobra zabava u još boljem društvu!” ostaviti ćemo na trenutak šale i doskočice, i podsjetiti se teških trenutaka iz povijesti, jer u našoj domovini nisu uvijek tekli med i mlijeko. Za slobodu u kojoj danas uživamo živote su dali mnogi naši sugrađani, znani i neznani. 🙁 Tome svjedoče uklesana imena jedanaest hrvatskih branitelja smrtno stradalih 02.12.1991. u trenucima dok se stvarala hrvatska država, kojima su danas

Snoviđenje o pohodu Papukom i Krndijom

21.11.2010. Dogovor je pao i prije no smo započeli raspravu. Vidimo se ujutro govore svi u glas! Ivan, Jasna, Matija, Jelena, Mirjana, Ivona i dakako ja. Ustajemo ranom zorom, obavljamo jutarnju toaletu, radimo sendviče i ubrzo krećemo na zborno mjesto. U centru Orahovice nas dočekuje zabrana prolaska u smjeru Kutjeva s obzirom da saniraju cestu sa sjeverne strane Papuka. Prolazimo prepreku i vozimo prema isrpažnjenom orahovačkom jezeru gdje nas dočekuje ostatak ekspedicije. Svi su dobro raspoloženi, nasmijani, pod punom planinarskom

Tisovac 2. put

14.11.2010. Nakon nesretnog madeža Frane i četiri visinski preskočena vikenda, Šapice ponovno žare i pale Papukom. 🙂 Oboje na nogama imamo udobne trekerske cipelice (Zlatna Nit d.o.o. – Slatina) s tim da je polovica Šapica (neću reći koja, samo ću je diskretno pogledati) zaboravila prije odlaska na planinu malo razgaziti nove gojzerice, pa su žuljevi malo radili svoje. 😉 Ako i vi želite dobre, a jeftine cipelice-lutalice možemo vam srediti grupni popust i gratis montažu. Današnji šest satni pohod prošao

Subota u Slatinskom prigorju

13.11.2010. Hoćemo li? Kuda? Kada? Slatinski dio Šapica opet je krenuo na subotnje šetnje po okolici grada, točnije, Slatinskom prigorju. Ujedno, to je bio i test izdržljivosti za moje, tek zaraslo stopalo. Moram priznati, dobro je podnjelo četri sata hoda i trčkaranja sa tri neumorna klinca, dva psa i jednom mamom  🙂 Po zacrtanom planu i programu, gle čuda, bez kašnjenja, krenuli smo oko 10, od Brežića (brdo kod “Repićevog odašiljača”) u šumu. Fran, Matija i Jurica, uz Lulu i