Srodne duše
30.06.2013.
To da planinari nisu poput drugih već i vrapci na granama znaju, jer dok je većina prostog puka obavljala zadnje pripreme za gledanje prijenosa svečanosti ulaska HR u EU – naša se mala družina okupila na Jankovcu i krenula u 5 i nešto malo više satni pohod po Papuku.
Vrijeme, iako pomalo atipično za ovo doba godine, pokazalo se kao stvoreno za hodanje uzduž i poprijeko našeg omiljenog gorja. Ni hladno, ni vruće, nekako taman po mjeri hodača i pripovjedača.
Ekipa u sastavu: Ena, Tea, Ivona, Vesna, Jasna i još jedna Jasna, Ivan, Bigi i tekstopisac – po tko zna koji put uspješno je izvojevala sve bitke, a sve sa ciljem podizanja tjelesne i duhovne spremnosti. EU prije svega treba kvalitetne, zdrave i dobro organizirane kadrove, a ne tamo neke što loču pivo i gledaju kako drugi trče za loptom. 🙂
Nadamo se da nam Miroslav nije štucao (malo smo ga spominjali) a drugi neka nam oproste što ih se nismo sjetili. 🙁 Ako je suditi po onoj narodnoj “daleko od očiju – daleko od srca” – nije naša krivica. Zvali smo vas i opet zovemo, da već sljedeći vikend pohitate sa nama u planine.
Mi smo bili zaokupljeni sami sobom, neispričanim pričama, upoznavanjima i branjem ljekovitih trava poput: preslice, kantariona i mente. Unatoč ranom ljetu – zima samo što nije zakucala na naša vrata. Ako vam kojim slučajem nije jasno o čemu pričam pročitajte basnu o cvrčku i mravu. 🙂
Umjesto daljnje tiranije riječima preporučam bacanje pogleda na naš video uradak. Tko zna možda upravo to bude okidač da se nove Šapice odvaže na prvi visinski korak…
Do novih uzbuđenja u društvu znojnih – ostajte nam čili i veseli.
Miša Nicinger
