planinarimo.info

10.10.2010. Naša je današnja planinska avantura započela na “park placu” jankovačkog jezera odakle vodi put prvo gori, pa onda doli, pa gori, pa doli i tako bezbroj puta… Na križanju Majerove livade, Jezerce,  Nevoljaš, krećemo ravno put Jezerca i šumarskog fakulteta. Poslije dugo vremena ponovno gledamo markacije i zaključujemo da nisu baš nešto naročito. Svako malo čuje se glas “Cigo gdje si?” Cigo Papuk te zove! Cigo dođi, samo dođi i ponesi kist i boje…” 😉 Drugim riječima staza je

03.10.2010. S obzirom da smo od Šapica uspjeli okupi samo Ivonu i pisca ovih redaka 😉 krenuli smo na pohod poznatim i davno istraženim stazama od Jankovca, grebenom Sokolina preko Kožić hrasta do Ivačke glave i nazad preko Anđine kolibe do “Džankovca”. Bijaše to sve skupa cca 4 sata hoda i istraživanja. Znam, znam, nije nešto, a opet nije da nije. Nije to bio klasični pohod, jer smo usput tražili gljive, lješnjake, kestene, kruške oskoruše i slične šumske voćke. Za

22.08.2010. Dan kao stvoren za spavanje i odmaranje u hladovini, uspješno smo pretvorili u zadihano i znojno druženje s poznatim licima i neistraženim prostranstvima Papuka. Na prvi pogled ništa spektakularno, ali kada malo zagrebemo ispod površine ugledati ćemo tinjac i nadasve simpatičnu ekipu planinara koje nije moguće niti po jednom drugom osnovu skupiti na gomilu i natjerati na zajedničke putešestvije. Natjerati to nikako – privoljeti uvijek i svakako. 🙂 Na turbo de luxe izletištu “Džankovac” okupila se naša mala multikulturna,

14.08.2010. Južnjaci dođoše na planinski Astro party predvođeni velikim papa štrumfom (Klikunaš), a sjevernjaci u koloni po jedan za štrumfetom (Iv). Poslije postrojavanja i inspekcije noktiju, frizura i uglancanosti cipela ustvrdili su slijedeće brojno stanje 20 (slovima dvadeset) planinara, astronoma, radioamatera i zaljubljenika u sve što je friško, mlado, lijepo, prozračno i ukusno, u sve maglice, nebule i super nove, u DX-ove, kiloherce i dipole, u vrijeme vinila i diskofila, u analognu i digitalnu fotografija, u dobru kapljicu i pucketavu

03.07.2010. Zahvaljujući predanom i požrtvovanom radu naše drage & mile utemeljiteljice Ivone, Slavonske šapice su prepoznate od strane mnogih planinara, sugrađana, turističke zajednice, donatora, kao i od  od strane HGSS službe. Sada nas na ulici prepoznaju obični i govore “Gledaje to su šapice!” a oni malo mlađi stidljivo i sa smiješkom izgovaraju “Kad porastem i ja ću biti Slavonska šapica”. 😉 Nije to mala stvar. Slatinsko poduzeće Zlanta Nit d.o.o. koje se dulji niz godina bavi proizvodnjom i prodajom zaštitne

13.06.2010. Na sam spomen vikenda i nedjelje, ljudima na um padaju uistinu nebulozne ideje poput: dan gospodnji, dan sunca, dan za odmaranje, dan za prežderavanje, dan za izležavanje, spavanje, gledanje utakmica… Tako je sa običnim ljudima, ali ne i sa Šapicama! A to ne! Šapice od nedavno nisu više “slatinski pokret otpora” koji se bori protiv dijabetisa, debljine, mlitavosti, apatije, depresije, tjeskobe, pitiespija, erektilne disfunkcije, alkohola, cigareta, narkotika, računala, video igara i televizije… Šapice su iz male, malecke neformalne udruge,

23.05.2010. Današnji pohod Papukom bio je izniman planinarski događaj u kojem su Šapice i brojni Slavonci uspješno svladali sve teškoće, susreli stare prijatelje i upoznali posve nove ljude iz čarobnog radioamaterskog svijeta. 😉 Ali to nije sve! Šapice su pod svoje okrilje primili iznimno simpatičnu obitelj Lončarić iz Višnjevca, što smo potvrdili darivanjem majice sa logom šapica i natpisom “planinarimo.info” našoj Vlasti. Tata Ivan i mama Jasna morati će sačekati novu kolekciju proljeće/ljeto 2010. ili samoinicijativno replicirati majicu o vlastitom

18.04.2010. 18. travanj će u povijesti ostati zapamćen po dva važna događaja: 1.) 1925. godine u Parizu su nacionalni savezi mnogih država svijeta osnovali Međunarodnu radioamatersku udrugu – IARU (International Amateur Radio Union), stoga je današnji dan proglašen svjetskim danom radioamatera. 2.) Na Papuku je upriličena međužupanijska planinarska radna akcija u kojoj su učešće uzeli planinari iz: Požeško-Slavonske, Osječko-Baranjske i Virovitičko-Podravske županije. Istina najveći teret su podnijeli dečki iz Mirinog jata: Cigo, Josip, Željko, Davor, a zatim Ivan i moja

21.03.2010. Iz godine u godinu i tako čak 28. puta (svaka im čast) održavaju se turbo popularni i nadaleko poznati Papučki jaglaci. Zahvaljujući našoj izvrsnoj ekipi iz Pleternice, Alilovića, Požege, Velike i okolice, uspjeli smo vještim manevrom izbjegnuti gužvu koju napravi oko tisuću planinara i mnogobrojni izletnici, te smo sa odabranom 14-ero članom ekipim zbrisali na ISPO prema Koprivnatom brdu – 852 m/nv. Ovoga puta ulogu “otate” i “omame” preuzima Josip Ciganović – Cigo, glavom i bradom. Cigo se u

24.01.2010. Ima li što ljepše od dječje graje, smijeha, rumenih obraza i pokoje smrznute ručice? Vjerovali ili ne ima u Slatini ili preciznije rečeno na našem omiljenom i nadaleko poznatom Papuku. 🙂 Odavno je poznato da su od male djece jedino ljepše “mame sa malom djecom”. 😉 S obzirom da se nježnijem spolu više sviđaju “tate sa malom djecom”, koristim prigodu i pozivam sve očeve sa dječicom na šetnju po brdsko planinskim predjelima i friškom zraku, pa neka ženske uzdišu. Čak