Tri mušketira i nekoliko cica-maca
12.03.2012.
Doba je godine kada cica-mace pokazuju svu raskoš i privlače pozornost. Na Papuku smo danas imali čak dvije cica-mace, jednu u našoj maloj skupini, nadaleko poznatoj kao “Šapice”, a druga je iz skupine vrba obasjanih suncem, na onoj velikoj čisti što se nalazi na pola puta od Nevoljaša do Lapjaka. Da, upravo tamo u neposrednoj blizini novoizgrađene lovačke čeke, na mjestu gdje preko ljeta ima najviše šumskih jagoda, malina i kupina…
Mlađahni i vazda raspoloženi Dejan isplanirao je ovu 8 satnu hodačku avanturu Papukom. Za arhivsku građu u obliku fotografija pobrinula se naša Nikolina, koja je dodatno vodila brigu o satnici kako bismo barem malo začini ovu našu priču. Sve vrijeme pohoda Mario boravi na čelu skupine, ne računajući povremena skretanja sa staze kako bi provjerio vrtače ili neke druge zanimljivosti, i ostavlja pisane tragove u čak tri upisne knjige, na Ivačkoj, Nevoljašu i Lapjaku.
Slijedi satnica događanja:
- 02:30h – prtljam po mobitelu i podešavam alarm ali ga zaboravim uključiti :-(;
- 07:40h – dolazi ekipa, a ja još uvijek u krevetu, zahvalim se i kažem da mi je žao;
- 07:45h – Mario donosi kruh dok ostatak ekipe strpljivo čeka nekoliko minuta da se obučem – hvala;
- 09:15h – krećemo sa Jankovca;
- 10:17h – popravljamo ogradu na Partizanskom groblju;
- 11:11h – promatramo Slavoniju sa Ivačke glave;
- 12:15h – ručamo na Nevoljašu skupa sa izletnicima iz Požege;
- 13:15h – brojimo mrave na Lapjaku i Tauberovim stijenama;
- 13:55h – sumnjičavo obilazimo oko Veličkog grada koji se raspada;
- 14:55h – vraćamo se na Lapjak;
- 15:48h – skupa sa planinarima iz Požege hodamo do Nevoljaša;
- 16:50h – na Jankovac stižemo malo markacijama, malo u maniri ISPO-vaca;
- 17:10h – u toplini automobila vrbujem Dejana i/ili Nikolinu da se prihvate pera i papira, ali mi to ne polazi za rukom. 😉
- 01:00h – pišem ovaj tekst.
S obzirom da ne vidim dobro gdje se nalazi monitor 😉 završiti ću ovo obraćanje sa nekoliko informacij i bježim u krpe. 🙂
Vegetacija još nije krenula. Ima puno visibaba, mrazovca, kukurijeka i kreću jaglaci, a na pojedinim dijelovima ima medvjeđeg luka visine do 8cm!
Bilo je naporno i lijepo. U samo jednom danu smo doživjeli sva godišnja doba i to po nekoliko puta. Od sitnih kišnih kapi, do predjela prekrivenim debelim snijegom i ledom. Putem su nas pratili uglavnom sumorni oblaci i povremeni naleti izrazito hladnog vjetra, a onda bismo na trenutke uživali u nebeskom plavetnilu i toplini sunčevih zraka. Kišica se intenzivirala tek pred samo polazak doma, praktično prije ulaska u automobil, tako da nismo imali nikakvih problema.
Žao nam je što niste bili sa nama i nadamo se grupnjaku ako ne prije onda na Papučkim jaglacima, kada bismo mogli malo pozdraviti prekobrojne izletnike i planinare i zavrtiti kakvu opaku ISPO turu. 🙂
Foto: Nikoliona Tomić
Tekst: Miša Nicinger