Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Od Velike preko Ivačke glave i Mališćaka…

19.04.2009. Lijepo je raditi na lokalnim stazama, otkrivati ih, pohoditi, markirati, ali se to nikako ne ne može usporediti sa pravim planinarskim putešestvijama, poput današnjeg. Na ulazu u Park prirode Papuk postavljena su čak dva znaka zabrane prometa za sva motorna vozila!? Znak čudan da ne može biti čudniji, stoga se vozimo pažljivo u iščekivanju bogzna čega. Iza nas kolona vozila, ispred također,  promet se odvija u oba smjera – čuđenju nema kraja!? Konzultiramo se putem GSM sustava tvrtke T-mobile

Prve planinarske markacije

13.04.2009. Šapice u sastavu Ivona i Miša, uspješno su markirale djelić prve planinarske staze kroz Slatinsko prigorje – nije nešto al’ planinare će to zasigurno veseliti. 😉 Približno dva dana su kantice univerzalne uljane boje hlapile otvorene kako bi se zgusnule. Aproksimativna (odokativna) procjena gustoće mi se činila u skladu sa potrebama, sve do trenutka praktične realizacije. Tada se vidjelo kako se boja cijedi i curi niz stablo, ali i previše upija na mjestima gdje smo sjekirom ravnali hrapavu koru.

Prva staza

11.04.2009. Današnji sastav Šapica čine: Jurica Žubrinić, Lareta Žubrinić, Hanna, Danijela Gašparović, Danijela Ivanović, Ivona Lozić i dakako, ja. A što reći osim da su Šapice uspješno trasirale prvu planinarsku stazu kroz Slatinsko prigorje, a to uopće nije mala stvar, ma što neki uspavani sugrađani s daljinskim upravljačem u ruci mislili o tome. 😉 Uostalom, tko misli da može bolje, neka se prijavi i pojavi na lokalnoj radnoj akciji kada Šapice krenu na čišćenje i markiranje. Do sada su stazu

Pohod na Omanovac

05.04.2009. Daljna ‘osvajanja’ i pohode bjelosvjetskih vrhova ostavljamo za drugi put i pridružujemo se ekipi Istraživačkog Slavonskog Planininarsta. Iako je planina Psunj najviša u slavoniji sa 984m nadmorske visine, Šapice su ovoga puta imale prigodu pohoditi malu, malecnu >-ovolicnu-< 🙂 i što je najvažnije potpuno novu stazu od sela Španovica do vrha Omanovac (655m). Pohod je trajao 4h i nešto sitno minuta u dobrom društvu: domaćin Žarko Roček – Lepi Žare, Ciganović Josip – Cigo, GSS dečki – Igor i

Slatinsko prigorje – istraživanje…

04.04.2009. Iako je prekrasan proljetni dan, Šapice odlučuju ostati u blizini doma svoga i umjesto pohoda po Papuku, osvajaju i istražuju nepoznate dijelove Slatinskog prigorja, a sve to s ciljem dovršetka prve prave planinarske staze. Dan lijep, sunčan, topao i ugodan, a staze popločane tisućama raznobojnih cvjetića. Nebeski svod djelomice zaklanjaju stabla sa mladicama, a mnogobrojni ptičji glasovi jednostavno se ne mogu riječima opisati… Ukratko dan je kao stvoren za planinarenje ali i sve druge aktivnosti u prirodi 😉 stoga

Uspon na Kapovac

29.03.2009. Šapice su i ovaj put, u dobrom raspoloženju, sa lakoćom pohodile stazu od Orahovačkog jezera preko Ružica grada (280m) i Starog grada (698m) do vrha Kapovac (792m) i nazad preko planinarske kuće Šaševo (415m) i kamenoloma; Točak – Bremzberg i Radlovac do jezera. Pohod je  trajao 7h i 40′ a sastav ekipe tri cure: Ivona Lozić, Danijela Ivanović i Danijela Gašparević i jedan blaženi među ženama – dežurno piskaralo to jest ja. 😉 Ružica grad nalazi se na samo

Slatinski Drenovac – Ivačka glava

28.03.2009. I ovoga puta smo u standardnom sastavu, ona i ja 🙂 a to će drugi ako ne osnivači Šapica. Prije stanovitog vremena odlučili smo sve vrhove niže od 1.110m pohoditi u komadu i to od podnožja planine pa sve do vrha i dakako nazad. Smatramo da je odveć lagano kada se do pola puta skokne autom, pa koju uricu hoda i pripovjeda o velikom uspjehu… Ovo je prava stvar! 🙂 He, he nismo tako razmišljali prije par mjeseci ali

Papučki jaglaci 2009.

22.03.2009. Prema planu i programu organizatora HPD Sokolovac iz Velike, okupljanje je predviđeno na Veličkim livadama do 09:00h. Pojedine šapice stoga ustaju između 6 i 7 sati kako bi na vrijeme obavile pripremne radnje (jutarnja toaleta, kupnja peciva i priprema sendviča, tenkiranje benzina, dolazak iz VT za PS i tako to). Ovoga puta nam se pridružuju i najnovije šapice iz Virovitice, kao i nekolicina izletnika iz Slatine koje sudeći prema reakcijama nećemo tako skoro vidjeti na nekom pohodu 😉 Uspjeli

Češljakovački vis (opet)

21.03.2009. Prvi put smo, Ivona i moja malenkost, pohodili Češljakovački vis (820m/nv) tijekom zime, točnije 26.12.2008.g., danas smo trebali uživati u 2. danu proljeća, uz potpuno drugačiji ugođaj – heh, ali ništa od toga – ponovno smo uživali u pravom zimskom okruženju; hladnom zraku, ledenom vjetru i snijegom pokrivenom Papuku. Iako smo očekivali nešto drugo, uistinu smo uživali u ponudi naše omiljene planine. 😉 Vas poštovani čitatelju nismo sreli, ali se veselimo tome, he, he, možda već sutra na Papučkim

Crni vrh – Velebit

11.03.2009. Ustajemo ranom zorom (nešto iza 08:00h) i krećemo iz Filip Jakova put nacionalnog parka Paklenica. Usput u Zadru pokupimo naše nove, novcijate planinarske iskaznice (ta-raa…) i zastajemo na prijelazu preko slane vode na mjestašcu koje se naziva “stari-novi Maslenički most” i fotkamo sve živo i neživo i dakako novi most na Maslenici, poznatiji kao “Most Bure Radića”. 🙂 Na ulazu u Nacionalni park Paklenica dočekuje nas ljubazni rendžer i propušta bez plaćanja kaucije za upad, koja iznosi 20kn po