06.01.2013. Umjesto prepisivanja legende o Ružica gradu, vaše i naše Šapice: Ivona & Miša predstavljaju vam priču ispričanu sa dvije amaterske video kamere, koja je nastala tijekom tri pol satnog pohoda od jezera u Duzluku, do Ružica grada, a zatim sve do udaljenog Starog grada koji se nalazi na znatno većoj nadmorskoj visini.
International Mountain Day Overture 24.11.2012. Na inicijativu Petera Lasla starog planinarskog vuka sa Papuka koga Šapice i naši čitatelji poznaju po komentarima i pozdravima ispod tekstova na planinarimo.info – danas se na Jankovcu okupila mala ali moćna ekipa planinara. I to ne bilo kakva ekipa – već međunarodna! Mađarski grad Baja poslao nam je troje planinara: Anita, Peter i Laci, a boje Šapica iz Slatine branili su i obranili: Ivona, Jasna i moja malenkost. Nije nešto, al’ nije da nije!
18.11.2012. Današnju priču započinjem stihom iz žalopojke “Konjuh planinom vjetar šumi bruji, lišće pjeva žalovite pjesme, borovi i jele, javori i breze, svijaju se jedno do drugoga…” Pjesma je mnogo sjetna i što je najvažnije ne poziva na rat i mržnju poput nekih današnjih koje su sve samo ne tužne. 🙁 Ova mi se pjesma počela vraćati u misli tek kad sam zahvaljujući osnivačici Šapica otkrio čari planinarenja i ako baš želite znati – kada sam spoznao da je Konjuh
04.11.2012. S obzirom da su organizatori današnjeg pohoda naši dragi & mili osječki prijatelji poznati kao obitelj Lončarić – imali smo čast i zadovoljstvo pohodi “Lončarski vis” koji se nalazi na 482m/nv. Sreća naša! Zamislite samo da se Jasna i Ivan kojim slučajem prezivaju “Orkanović” – morali bismo ići na “Orkanske visove”, a to bi bilo melodramatično i neizvjesno do samog kraja. Tko zna kako bismo i gdje svršili… 🙂 Parkiramo u Seoni, točnije na izvorištu našičkog vodovoda i hodamo oko
21.10.2012. Iz netom razbuđenoga grada, koga je ni krivog ni dužnog okovala gusta i naizgled neprobojna magla, krećemo prema Anđinoj baraci, brvnari ili kolibi, gdje je u najpoznatija šumska vila, hodala visoko uzdignuta čela i obasipala putnike namjernike svojim čarolijama. Istovremeno iz bliskih ali i udaljenih dijelova Slavonije kreću sudionici današnjeg pohoda kako bismo u usponima i padovima proveli dan na našoj omiljenoj planini. Nekoliko kilometara vozimo se u koloni iza ekipe iz Osijeka koju čine Jasna 1, Ivan &
23.09.2012. Jutro započinje sa nježnim drmusanjem i izjavama tipa “Ustaj!” & “Budi se!”. Otvaranje očiju sinkronizirano je sa mržnjom cijeloga svijeta, a i šire… Za to vrijeme bolja polovica odlazi u pekaru po friška peciva i na povratku izjavljuje kako je vani kilavo i hladnjikavo. Bacam pogled na nebo. Sivo je poput stambenih zgrada u vrijeme komunističkog zamaha, kad se gradilo sa ruskim cementom i manjkom osjećaja za lijepo, a Sunce nikako ne uspijeva razbiti skoreni betonski tj. nebeski svod.
Iako današnje planinarske putešestvije nisu imale odveć teške hodačke elemente i pripadaju skupini laganica – Šapice su dan provele u dobrom i zanimljivom društvu & okruženju. Ivona i Vanja su osim hodanja imali GSS-ovsku zadaću pratiti i osiguravati školarce iz
09.09.2012. Dragi naši zaljubljenici u planine Slavonije, srdačan pozdrav ma gdje bili i što činili. Naš je povratnički pohod potrajao 7 sati i 30 minuta tijekom koga smo uspješno “osvojili” par važnih i nevažnih vrhova na Papuku, što i vama želimo.
Šapice Miša & Ivona ovo ljeto su svoje gojzerice i planinarske ruksake zamijenili bisagama i biciklima, i početkom kolovoza uputili se u višednevnu avanturu. Što? Kako? Gdje? Kada? Koliko? Prenosimo vam tekstove koje smo objavljivali s
Nije zakuhala samo mladenačka krv, isto se dogodilo sa morem, rijekama i jezerima. Baš svugdje su ljudi i zvijeri tražili rashlađenje kako bi se bar malo spustila tjelesna temperatura, a samo su šume i gore našeg kraja mogle izaći na kraj sa opakim sjajem Sunca i osigurati nam ugodnih 28 stupnjeva Celzija.