29.04.2012. Jutro je svanulo i nagovijestilo da će dan biti kao naljepši san, po uzoru na onu narodnu “dan kao san”. :-). Ma dobro nije baš kao san jer je bilo prilično vruće, a na Papuku osim Šapica i jednog rendžera nigdje žive duše. Nevjerojatno ali istinito. Mi i divlje zvijeri. Tek kada su Šapice odradile svoj MPP (Maratonski Papučki Pohod) koji je potrajao 7 sati i 30 minuta – spoznali smo prometni kolaps i nedostatak parkirnih mjesta na Jankovcu.
22.04.2012. Tko: Jasna, Ivan, Miša i Ivona Gdje: Papuk – od Jankovca, uz Suhodolku do Šumarskog fakulteta, pa pored Trišnjice na Češljakovački vis, i nazad uz Tri kruške i Šareni stup, Ciginom prečicom do Jankovca. Kada: 22.04.2012. Od: 9:30 h Do: 15:06 h Vrijeme: sunce – kiša – sunce – kiša Zašto: zbog berbe srijemuša. 🙂 Usput smo očistili par izvora (više Jasna, nego mi), sreli Sadika i Eminu, nabrali malo mente, vidjeli puno planinara i još više mrava… Ovako
12.03.2012. Doba je godine kada cica-mace pokazuju svu raskoš i privlače pozornost. Na Papuku smo danas imali čak dvije cica-mace, jednu u našoj maloj skupini, nadaleko poznatoj kao “Šapice”, a druga je iz skupine vrba obasjanih suncem, na onoj velikoj čisti što se nalazi na pola puta od Nevoljaša do Lapjaka. Da, upravo tamo u neposrednoj blizini novoizgrađene lovačke čeke, na mjestu gdje preko ljeta ima najviše šumskih jagoda, malina i kupina… Mlađahni i vazda raspoloženi Dejan isplanirao je ovu
26.02.2012. Ne znam kako se vi osjećate poslije skoro 10 sati hoda ali meni je osvajanje 16 stuba koje vode na kat, izgledao poput završnice uspona na Mt. Kilimanjaro. 😉 No dobro, uspio sam već bezboj puta osvojiti tu moćnu planinu, ali nije na odmet primijetiti kako večeras baš ne ide sve kao podmazano. 🙂 Sve mi se čini da su mnogi upravo zbog fizičkih napora, mudro odustali od pohoda “Jankovac – Zvečevo” zbog čega ih sud časti – diskvalificira
U kratim crtama – Šapice i kad nisu na planini vrijedno rade u podnožju. 😉 Za razliku od hrabrih i odvažnih Našičana (Gabrijel & Željko) koji su pokušalio forsirati greben Sokoline od Slatinskog Drenovca do Ivačke glave i odustali jer je snijega već tada bilo najmanje 100cm, a sada vjerojatno i više.
05.02.2012. Možda će vam naslov priče zvučati pomalo ofucano i izlizano, ali vjerujte mi na riječ nije tako. Slatinsko prigorje predstavlja pravu malu kliniku za pluća, srce, krvožilni sustav i glavni je čimbenik u borbi protiv: depresije, dijabetisa tip 1. i tip 2., arteroskleroze, pretilosti, anemije i bulimije. Za sve te lijepe zdravstveno dokazane činjenice ne trebate takoreći ništa! Dovoljne su jeftine planinarske cipele i po ovakvom dubokom snijegu famozne gamaše. I to je to! U nedostatku nekolicine dragih, pronađite
29.01.2012. – Tivanovo na -9°C Sada je 21:30h – upravo pijuckam drugi topli napitak od planinarskih ali i domaćih trava iz kućne radionice, bez umjetnih ili prirodnih sladila i ništa korisnog limuna. Divlja menta, bazga, matičnjak, majčina dušica sa astro partija, borovnica u tragovima, list borovnice sa proljetnih pohoda, šumske jagode sa Papuka i iz vrta, jagode, maline, šljive, jabuke, kadulja, kamilica, lavanda, šipak, drijenjak i još poneki zaboravljeni sastojak. Bilo je toga oko 5 kilograma prije dodavanja komercijalnog zelenog čaja
U Đurđenovcu je 28.01.2012. održan tradicionalni 16. po redu Planinarski foto-dia festival na kome su svoje radove izlagali i fotografi iz Slatine: Dejan Domić, Nikolina Tomić i Ivona Lozić.
22.01.2012. Iako je jutarnja kiša pokušala pomrsiti naše planove za još jedan pohod – ne nismo se dali, te smo se spremno uputili na naše redovito polazište Jankovac. Putem, suncem obasjani stižemo do šarenog stupa gdje nalazimo razbijenu tablu lovačke udruge, a kako smo mi savjesni, spremno smo se bacili na posao i popravili… Ah, kako je fora raditi dobra djela! 🙂 Nastavljamo prema Češljakovačkom visu ali smo odlučili obići i poznatu Jamu Suhodolku, oprezno smo se približili jami zabilježili par snimaka i nastavili
15.02.2012. Iako su ovoga puta izostali sveprisutni Našičani, dio Požežana, Slatinčana i mister Matas iz najvećeg grada Slavonije, sa startne crte u Velikoj krenulo je 15 ISPO-vaca, muških, ženskih, mladih i onih koji se tako osjećaju (čitaj u najboljim godinama). 🙂 Ako vam odmah sada priznam da je sedam sati hodanja Papukom prošlo u tren oka, zasigurno ćete pomisliti ili naglas izreći jedan od ponuđenih odgovora: svaka čast ISPO ljudi; ovi su skroz naskroz ludi; žao nam je što nismo