S Miroslavom u život…
07.09.2014.
Na lokaciji Anđina koliba okupio se maleni dio vazda uigrane i uvijek dobro raspoložene ekipa iz Slatine i Osijeka.
Nažalost dio stalne postave Šapica unatoč obećanjima i željama nikako ne uspijeva otrgnuti komadiće vremena i ubaciti ih u slagalicu zvanu planinarenje i druženje. S druge strane imamo i stanovitu količinu bolesnih šapica sa urednim ispričnicama od liječnika.
Iako je mladi macan (Miroslav) sve to lijepo osmislio, u zadnji tren malo stariji mačak (Davor) spašava stvar i vodi Slatinčane do Mališćaka manje poznatim planinarskim stazama i puteljcima.
OK, ako ćemo pravo – većina nas zna odraditi put do Mališčaka preko Ivačke glave i Orahovih voda, a kada treba sve to zaobići i malčice kružiti oko Koprivnatog brda – nismo baš nešto sigurni jel’ trebamo malo lijevo, više lijevo ili možda desno. 🙂
Ukratko, ekipa u sastavu: Jasna, Vesna, Davor i Miša kreće sa Anđine kolibe u 09:00 sati na susret sa Miroslavom koji tada preuzima vodstvo i vodi nas na Južnu terasu, i to ne jednu nego čak dvije i pol, mislim terase. 😉
Prve dvije terase su jedinstvene u svakom pogledu i bez video zapisa ih jednostavno nije moguće opisati, a za preostalu “polovicu” zaslužan je kamenjar odnosno vidikovac koji je potpuno okružen sa svih strana znatno višim gorjem. Unatoč šarmu i ljepoti – doživljaj nije kompletan…
U trenutku okupljanja, kod spomenika, termometar je zabilježio okruglih 14°C, srećom temperatura je kasnije porasla i učinila ovaj pohod ne samo lijepim i zanimljivim, nego i ugodnim.
Vrijeme je bilo pomalo tmurno, ali bez oborina i vjetra, a raspoloženje veliko ako ne i veće od visine na kojoj smo proveli dan.
Prehodali smo 18,5 kilometara i uživali na Južnim terasama. Planina se kao i uvijek pobrinula za nas i počastila različitom sadržajima od kojih izdvajam gljive, drijenjak i šipak.
Bacite pogled na video zapis i galeriju fotografija – uvjeren sam da će svatko pronaći komadić zanimljivosti i razlog za pojavljivanje na startnoj crti slijedeće nedjelje. Tko zna možda nam se pridruži netko iz: Virovitice, Požege, Alilovca, Pleternice… 🙂
Do novog planinarskog pohoda ostajte mi nasmijani i uzdignuta čela.
P.S.
Tijekom pisanja priče bilo je dosta problema sa internetskom konekcijom u trajanju od 2 sata, pa je sve nekako nedorečeno i “napola” baš kao i onaj treći vidikovac iz priče. 🙂
Miša Nicinger
