17.11.2013. Maglovito jutro nije obećavalo mnogo. Sunce se jedva probijalo kroz sive krošnje već usnulih stabala papučkih šuma. Jesen je pokazala svoju čaroliju i polako se povlači pred ledenom kraljicom koja je sve bliže. Njen dah osjećamo na licu i rukama putem do mjesta današnjeg susreta.
Današnja pohodnja je dokaz da ne mora uvijek najava puta, koji je izgledao kao nešto što smo već prošli u više navrata, biti nezanimljiva i dosadna već se može pretvoriti u nešto što je čak i prešlo naša očekivanja. U Orahovici se skupila standardna skupina planinara Ivona, Jasna, Miša, Miroslav i ja. Nakon što smo izmijenili međusobno domaće jabuke kojima se svi hvalimo, promijenili smo rutu s obzirom da je Miroslav vidio najavu lova u području kojim smo prvobitno htjeli
20.10.2013. Iako bi neiskusne izletnike ovakav naslov priče mogao odvesti na krivi trag i skupljanje plodova, zbog kroničnog nedostatka vremena – odlučio sam sklepati priču po skraćenom postupku. Na potpuno praznom “parkplacu” Jankovac okupla se dobro poznata ekipa umilnih lica: Jasna, Bigi, Vesna, Ivona, pojačana Borisom koji je novopridošla šapica ili bolje rečeno šaponja i dakako moja malenkost.
13.10.2013. Šapice koje su danas pohodile Papuk, jednoglasno se, nakon današnjeg dana, odriču stare poslovice “po jutru se dan poznaje”! Kako, zašto? Da ste bili s nama, znali bi… Pohod, planiran i dogovoren u kasnim subotnjim satima, započeo je vožnjom kroz tmurnu, maglovitu i prohladnu ravnicu. Tri su stare šapice i jedan novi šaponja – Jasna, Vesna, Ivona i Boris, danas bile u akciji. Iako je Boris izrazio želju da svoje vatreno krštenje doživi na najtežem i najdužem mogućem usponu, odlučili smo
21/22.09.2013. Svima su poznati uspjesi naših planinarskih kolega koji su osvojili sva lokalna gorja, počevši od Velebita, preko Dinare do Triglava, pa sve do vrha Moun Blanc koji seže u nebo 4.810m. Svi ti kršni momci i djevojke koje je “put nanio” na druge kontinetne – slabo poznajemo, nikada ne viđamo, a još manje se sa njima družimo. Oni imaju drugačiju: opremu, tehniku i netko drugi im piše priče, snima filmove i financira uspone.
08.09.2013. I prije su Šapice imale neobične planinarske pohode, u kojima se glavnina hodača povećavala i smanjivala, ali ne poput ovog današnjeg. Naime, zbog održavanja viteških igara na Jankovcu Slatinsko/Osiječka planinarska družba se okupila Slatinskom Drenovcu odakle smo krenuli grebenom Sokoline via Jankovac do vrha Ivačka glava (912m/nv). Ovo “via” je ključno
01.09.2013. Današnji susreti planinara iz Slavonije i okolice, dogodio se u organizaciji Slavonskog planinarskog saveza, a za logistiku se pobrinuo domaćin – HPD Papuk iz Virovitice. I jedni i drugi su od strane gostiju dobili čistu peticu, iako ništa manje nisu dodijelili niti mješovitom bendu u kome su nastupili glazbenici iz Slatine i Virovitice. Slavonski planinari su ovom manifestacijom na simboličan način obilježili kraj ljetne sheme i početak jeseni čime su najavili sve češće odlaske u planine jer će sljedeća
07.07.2013. Umjesto najavljene kiše, koja je obeshrabrila dio Šapica, na Krndiji nas je dočekalo nekoliko desetaka tisuća leptira i mali milijun, ako ne i cijela dva milijuna skakavaca, a zatim nekoliko tona: mente, stolisnika, kantariona, preslice i zamislite matičnjaka. Razne trave koje još uvijek ne prepoznajemo – uopće neću spominjati, ali ima dana…
30.06.2013. To da planinari nisu poput drugih već i vrapci na granama znaju, jer dok je većina prostog puka obavljala zadnje pripreme za gledanje prijenosa svečanosti ulaska HR u EU – naša se mala družina okupila na Jankovcu i krenula u 5 i nešto malo više satni pohod po Papuku. Vrijeme, iako pomalo atipično za ovo doba godine, pokazalo se kao stvoreno za hodanje uzduž i poprijeko
16.06.2013. Ivona, Jasna, Vesna, Ena, Tea, Bigi i moja malenkost. Trebam li išta više napisati ili reći? Vjerojatni ne, ali je red pohvaliti se novim šapicama: Vesna & Tea – 1. pohod, te naša Ena kojoj je ovo drugi put. Ekipa je unatoč novim i neiskusnim članicama bila iznimno srčana i po svemu sudeći zadovoljna lijepim i ne odveć zahtjevnim pohodom po Papuku.