23.08.2020. Nakon dugo vremena, ozljeda me spriječila u naumu, tj. utrka za koju sam bio posebno nabrijan i spreman “Žumberak Trail” je nažalost pala u drugi plan. Iako sam se oporavio, željena kondicija je ostala daleko iza, a sve ispod 50 milja na toj utrci me nije zanimalo. Odluka je pala na još jedno kolo Slavonsko Baranjske Trail Lige, ovaj put Močvara Trail. Vrijeme užasno vruće. Iako, na startu nije izgledalo tako. Odmah sam povukao punom snagom u namjeri da
16.08.2020. Evo, dragi naši prijatelji, voajeri, čitatelji, gledatelji, pratitelji – ovako izgleda Raskol u Šapicama, kad svatko ode na svoju stranu. 🙁 Sukladno IT narodnoj poslovici “ako nije objavljeno – nije se ni dogodilo” malo sam si dao truda i izmaltretirao sve sudionike “raskola & razdora” da pošalju koju fotku i tekst. 🙂 Rezultat mojih nastojanja je pred vama. Pisalo se, tipkalo, kuckalo, češkalo, birale se fine riječi i poruke, jer mi nismo samo lijepi, mladi, uspješni, snažni, brzi, voljeni
05.08.2020. Unatoč neradnom danu i prazničnom raspoloženju – Šapice ne uspijevaju okupiti, na startnoj crti, niti 10 pripadnika. Te tuge i očaja, tog jada i bijede, te strahote i grehote. 🙂 Rosulja, siroti “padobranac”, instalacija Parka prirode Papuk i mi: Nataša i Monika iz Našica, Roberto, Robert, Iva i Lota plus četveronožni Ax (aka Milivoje) iz Osijeka, Marija i Miša iz Slatine. Kišica je tek malo sipila, pa prestala, blata je bilo, ali ne previše, vjetra niti malo, ali je
01.08.2020. Subota koja je određena za druženje, kampiranje, trčanje i predaje poklona našoj dragoj Ivi Legosici. Odredište je bio Borovik na broju 45. Upravo na toj lokaciji okupila se ekipa iz Šapica. Naš Miša, slavljenica Iva, Nataša vrhunska slastičarka, Robert kuhar, Roberto koji ne skida osmijeh sa lica, Burki, pas Milivoj i ja. Krenuli smo sa trčanjem koje je na kraju ispao polumaraton… Sunca, prženja, bodrenja i svega onoga što vam čini dobro, a bome i preispitivanja, zašto i koliko
26.07.2020. Dan u Slavonskom Brodu započinje okupljanjem s dobrim povodom i opravdanim razlogom, što su Šapice iskoristile za trening i znojne susrete na obroncima više lijepe, nego moćne Dilj gore, i to u dijelu koji se naziva “Vinogorje”. Dobre su te Šapice, pravo dobre… a ni Brođanke nisu za baciti. Dapače… 😉 Dogovor je pao u zadnji čas (jer da su nas zvali prije – mi bi zvali vas), poklončić kupljen u KTC-u i na lokalnoj tržnici, a cvijeće se
19.07.2020. Na parkingu pokraj “Našičkog vodovoda” okupila se šarolika skupina Šapica i nakon dugo vremena krenuli smo u planinarsku avanturu. Ni COVID-19 nam nije mogao upropastiti ovaj predivan dan. Čuli smo da je i službeno otvorena “Našička geološka staza” a kakve bi mi bile posvuduše da to i sami ne prošećemo. 🙂 Dan je bio odličan za planinarenje. Iako su nas na početku zastrašili kako će biti teško, očekivali smo puno uspona i prolivenog znoja, a dobili ugodnu šetnju. Staza
12.07.2020. Ajde da sam i ja prisustvovala tom čuvenom Belišćanskom ceneru. 🙂 Istini za volju trčala sam kraću utrku od svega 5,9 km. Nakon subotnje vrućine, nedjelja je bila obećavajuća. Spakirali smo se na predviđeno mjesto ispod mosta i pohitali na prijave. Iznenadila me velika posjećenost, pomalo neobično za mali gradić. Izgleda da se dobar glas daleko čuje ili tako ide poslovica. Na trijaži nas dočekuje maskirana kontrola, ispunjavamo papire, mjere nam temperaturu, prskaju dezinficijensima i možemo do slijedeće kontrole.
04.07.2020. Iako se trebao održati u rano proljeće, ovaj trail je održan u sredini ljeta i sve to zahvaljujući Korona virusu. Opet su nam priuštili pakleni dan u šumi. No, kako to inače biva šapice su se okupile u nešto manjem broju (nas 4) ali ostalih sudionika nije manjkalo, iako kruži priča da je prošlogodišnja posjećenost bila brojnija. Da bi se pojavili na startnoj crti neki od nas su morali krenuti u ranim satima (oko 4 ujutro) dok su neki
27.06.2020. Pioniri maleni mi smo vojska prava. Meni prija etanol, a nekima trava. Smrt Koroni, sloboda trkačima, volim trčat’ mada tijelo zub vremena načima. Za Ferivi na um pada jedna mi rečenica, žestoka i dobra trka, kao prepečenica. (Roberto Bašić) * * * Početak: Pozdravi, osmijesi, fotkanje i sveopće ushićenje u zraku zagrijanom na +32°C jer mi zaljubljenici (čitaj zaluđenici) trčimo 21 kilometar u paklenom okruženju, po vrelim osječkim ulicama, trgovima, sjeni drveća u malobrojnim parkovima, promenadi i gradskim znamenitostima.
14.06.2020. Prvi puta sam došao u Ilok, baš sam jako želio vidjeti taj najistočniji, a tako lijepi kutak lijepe naše. Ilok me nije niti najmanje razočarao, pokazao se pravi dragulj kojeg bih volio ponovno posjetiti i ostati i malo duže uživati u predivnom Dunavu, izvrsnom vinu, prekrasnom gradu i gostoprimstvu domaćina. Uistinu sam proživio one prelijepe stihove „pokaži mi gdje Dunav ljubi nebo“. Poveo sam i sina pa smo proveli vikend u super druženju i rekreaciji. Pohvalio bih organizatore za