Borovik trail 2021.

03.04.2021.

Znate ono, kad pružite sve od sebe i budete među zadnjima! Tako nekako. 🙂 Istrčao sam 21,1 km makadama, brda i dolina, blata i vode, za 1:53:42 i nisam uspio skoro nikoga sustići, ni zaobići, a ako i jesam opet su me pretekli u zadnjoj krivini. Svakako pogledajte tempo po kilometru (zadnji kilometar je nešto sporiji jer sam zaboravi isključiti Garmin sat). Dečki su mladi, zdravi, vitki i žilavi, i uopće se nisu obazirali na moje godine, debljinu i umor, nego udri po gasu. Čisti bezobrazluk. 😉 Na kraju sam jednostavno pustio trojicu da odu malo ispred mene, jer mi se nije dalo boriti za 21, 22, 23 ili 24 mjesto.

Poanta je da Borovik Trail uvijek ide puno bržim tempom od uobičajenog, za brdske utrke, i vodi se pravi mali rat za plasman. Dolaze moćni frajeri i cure, pa se trči i nadmeće do zadnjeg atoma snage.

Nažalost, vremenske prilike ovih dana variraju od +25°C u četvrtak, do +8°C danas, pa je teško odabrati odjeću za smrzavanje na startu i trčanje pod maksimalnim opterećenjem. Okupljanje i pripreme odrađujemo na +8°C sa povremenim naletima vjetra koji dodatno hladi naš entuzijazam za stupanj ili dva. Manje više svi imamo dugu i kratku majicu, netko i jaknicu. Start protiče dobro, isprva cesta pa dugotrajni uspon, grijemo se, ali tamo negdje blizu petog kilometra izlazi sunce i počinje pregrijavati. motore sa unutarnjim sagorjevanjem hrane i kisika.

Stajanje i skidanje odjeće, nije opcija pa se do kraja preznojavamo u pretoplom ruhu, kao ovce. 🙂 Dakako neki iskusniji igrači su predvidjeli razvoj situacije i malo bolje osmislili svoju obleku, ili su skinuli jakne 20 sekundi prije starta.

Jezero Borovik je lijepo, veliko, izdvojeno, brdovito, šumovito, mirno i tiho, a ima i adekvatnu infrastrukturu za ovakve događaje. Organizatori su priredili skroman ali funkcionalan startni paket sa lijepom pamučnom majicom za preseravanje u gradu. Majica ima naziv utrke i nula reklama! Jeee… Startni broj može proći za čuvanje i pokazivanje iako nije personaliziran (nema ime i prezime natjecatelja), a nema niti broj organizatora. No, dobre je kvalitete. Vidjeli smo, ne tako davno, neka puno odvratnija rješenja, tako da je ovakav startni broj, unatoč zamjerkama dobio visoku prolaznu ocjenu.

U kampu Borovik se nalazi sve što je potrebno. Parking, tekuća voda, WC, stolice, klupe, podmetači za guzice, stolovi, zaklon od kiše, struja, prozori i vrata. I ono najvažnije sposobno i ljubazno osoblje. Nahvalio sam ih, a nisu mi ni platili. Užas jedan. 🙂 Sve u svemu – ne može im se baš ništa zamjeriti. Dobri su, ma najbolji, a nisu iz Slatine. Hehe…

Volonteri ispred organizatora brojni i dobro raspoloženi, HGSS-ovci prekobrojni (na svakom ćošku), avioni, kamioni, prikolice, letjelice, ma sto čuda. Osiguravaju nas i ulijevaju povjerenje. Palac gore i naklon do poda.

Hrana i piće: Grah za ručak je bio dobar iako malo više gurmanski nastrojen (ljut). 🙂 Bon za piće je uključivao sve što poželjeti možete! Naime na nekim utrkama se toči samo pivo, pa mi koji ne cugamo alkohol ostanemo kratkih rukava (nikako žedni). Hehe.

Nije bilo okrepe na stazi, a to je “novo normalno”. No, nije problem jer trail trkači imaju male ruksake i Camelbak sa dovoljnim količinama vode na leđima. Ima i onih koji vodu nose oko pojasa ili u rukama (ne preporuča se). A ima i “luđaka” koji 21 km pretrče bez kapi vode. Takvi su malobrojni i na njih se nikako ne treba ugledati, jer su genetski modificirani. 😉

Borovik trail 21 km

Podsjetimo se… Borovik trail je druga utrka Slavonsko Baranjske Trail Lige (SBTL) u 2021. godine, i boduje se za pojedince ali i timove. Za Šapice su danas nastupili: Jasna Tušek Lončarić, Ivan Lončarić, Ivana Petrović, Marija Bešlić i moja malenkost. A kako saznajemo bude i novih trkača iz drugih krajeva Slavonije i Baranje (do zapadnog Srijema još nismo stigli). Ujedno se nadamo povratku nekih koji su bolesni, umorni, bez auta itd.

Lijep pozdrav na sve strane. Vidimo se dragi moji.

Miša Nicinger

Borovik trail 12 km

..:: Blatotrk ::..

Velika subota inače nije ovako posebna kao ove godine ali ove godine je tu Borovik Trail. Dan je počeo kišom koja je lijevala cijelu prethodnu noć. Na veselje nekolicine nas, kiša je prestala i pokazalao se sunce. Ali možete samo zamisliti u što se pretvorila naša staza koja je gotovo 90% u šumi. O da bio je to jedan veliki blatni bazen. Prva nizbrdica i već se išlo na guzici. Pa lijepo su nam rekli pazite na svoju sigurnost, a što je sigurno sigurno je ak’ idemo na guzi jer ne možemo se polomiti.

Do kojeg 4-og kilometra sam još koliko-toliko pratila ekipu ali skliska šuma baš i nije teren na kojem se zafrkavaš posebice kad si sam svoj gazda, pa te nema tko mijenjati na poslu. 🙁 Tako da nešto polakše ali sigurnije štrumfam šumom. U početku upoznajem Eleonoru, Andrejinu kolegicu ali ih ostavljam jer su one u šetnji/trku i cestovnim tenisicama. Jaoo Andreja pa skoro da si vrat slomila al’ nek’ si ti nama pokazala Hokice i klizanje. 🙂

Idem dalje prolazim kontrolu HGSS-a pozdrvaljamo Borisa i Dunju, i stižemo do kućice planinarskog društva. A to samo znači jedno – stepenice i uspon za jezik isplaziti. Čujem neki glas u daljini “Hajde Marija, pa nemam cijeli dan vremena čekati – moram vas čekati i na spustu”. Glas mi je nekako poznat kad ono Angel se ukazuje za fotosejšn (ne nije sišao anđeo nego glavna baraba Barabera). 😊 Jaoo što me i ti handriš? I ovako mi je duša na jeziku. No, i to smo prošli nekako i još završni spust. Ovaj put spust je bio pojačan gelenderima jer budimo realni i ovako je bio kritično mjesto, a tek kao klizalište.!?

Pred nama zadnja 2 km asfalta. Joooj! Radije bi opet puzala na brdo. Ako nešto mrzim to je asfalt. Tako ravno, i tako dosadno, jasno je svima, da nisam za cestovne utrke. Sve u svemu dospjela sam do kraja, vrijeme nije baš impresivno ali ja sam presretna.

Završila sam bez ozljeda, upoznala neke nove prijatelje, družila se s starima. Nažalost ovogodišnjem izdanju Borovik Trail-a nisu mogle prisustvovati “Nogice” iz Novske. Curke nedostaljale ste nam i očekujemo vas prvom prilikom. ♥ Mladene svaka čast! Istrčao si cijelu utrku i uspio sakupiti koji kilogram dva blata. Trebali bi ti naplatiti svo blato koje si odnesao. 🙂

Marija Bešlić

Fotke su priložili: Marija Bešlić i Andreja Ciraki

Rezultati:

P.S.

Na kraju 2. kola Slavonsko-baranjsek trail lige – Šapice vode u kategoriji timova. Jeeee. 🙂 Tome su  dakako zaslužne naše cure: Ivana Petrović, Jasna Tušek-Lončarić i Marija Bešlić. Nažalost dečki tome nisu pridonijeli i nisu spomena vrijedni. 🙁 To su uglavnom nepoznati igrači: Ivan Lončarić & Miša Nicinger. Obojica su katastrofalno loši. 😉

Klikni na sliku za povećanje…

  • Rezultate drugih timova koji se natječu u SBTL-u pogledajte ovdje…