Zadnja prvoga 2021.

31.01.2021.

Vjerovali ili ne ali “Zadnja prvoga” se održava dulji niz godina. Odaziv planinara je uvijek znatan do velik, ali jedino Šapice i Vidimovci, potpomognuti Gojzericama i HGSS-ovcima, redovito odrađuju dvostruki prijelaz preko Krndije (tamo i nazad), a neki od nas (Slatinčani) dupli dvostruki tj. četverostruki prijelaz (dva puta autom i dva puta pješice). Žrtva je to koju redovito podnosim jer volim tu ekipu, planinu, mjesto i vrijeme radnje, ma sve, a najviše nju. 😉 No, s obzirom da je “ona” danas u ZG na edukaciji, idemo se pozabaviti djevojčicom na fotki.

Ako ste može biti mladi i neiskusni, znajte da je kum Ivica (aka Ranogajec) smislio 2017. godine naslov za priču Bager manekenke, u kojoj pripadnice Šapica poziraju, jašu, cvrkuću i skakuću, na moćnoj makini. Iako su danas uvjeti za snimanje bili znatno nepovoljniji, pa čak i suroviji – Anamarija iz PŽ ogranka, ponovno pozira za naslovnu fotografiju, nažalost ovoga puta bez Martine, Maje, Jasne…

Manifestacija “Zadnja prvoga” ima brojne poklonike iz cijele Slavonije. Naglasak je prije svega na druženju, planinarenju, pjesmi, vatrici, kobasicama, kuhanom vinu. Domaćin je vazda nasmijani Branko Tivanovac, koji iz godine u godinu sve bolje izgleda i više nudi. Nekad je bila samo vatra, a danas tu ima ića i pića, meda i rakije, gljiva i marmelade, puno soba, ugodne topline, miline. Mir, tišina, prekrasna priroda, struja, voda, sanitarni čvor, peći na drva, čisto, mirisno, jeftino… Ne! Nije ovo reklama! To su činjenice… Nećemo se lagati.

Odradili smo rutu: Kutjevo > prijelaz preko Krndije (Dobra voda KT-20, Pjeskovi, drveni mostovi) > Gazije (Tivanovo) i vratili se cestom do platoa sa lovačkom čekom, pa odatle istim putem nazad do Kutjeva, jer su šumari napravili sranje i ostavili gomile grana na našim zajedničkim stazama. Jbg.

Bilo kako bilo, naši su domaćini bili na visini zadatka, vidjeli smo cure i dečke iz: Sunovarta, Bršljana, Cibalije, malo se grlili i ljubili, naslikavali.

Malčice smo pokisli, mrvicu promrzli, nešto ogladnili, no pokazali smo tko je glavni i da nam unatoč kiši, blatu, vjetru i snijegu – može biti lijepo jer volimo ljude, planine i visine.

Šaljem vam veliki, veliki, veliki i topli pozdrav… Vidimo se dragi moji…

Miša Nicinger