Kad jaglaci utihnu 2021.

21.03.2021.

S obzirom na projekciju Svjetske Banke (The World Bank) u kojoj piše, da je krajnji rok završetka korona pandemije predviđen za 31. ožujak 2025. godine, umjesto “Papučki jaglaci 2020. – 2025.” budemo imali serijal reportaža pod nazivom “Kad jaglaci utihnu 2021. – 2025.” Pa krenimo redom…

Na startnoj crti se okupilo mnoštvo planinara (slobodna procjena ~ 250) iz cijele Slavonije, a viđeni su i mini busevi iz Zageba. Nažalost veće okupljanje je izostalo, jer hebene epidemiološke mjere ograničiše i zabraniše okupljanje kod PD “Lapjak”, tako da nismo ni pokušali grupiranje i neko veće druženje.

Lijepo smo se u miru i bez uporabe sile (pendrek, suzavac, vodeni top) razišli u malim grupicama kako smo i dolazili. 🙂 Miša tužan, pretužan. 🙁 Odavno je poznato da mi treba najmanje 300 planinara da se osjećam kao kod kuće, brojka od 1.500 je već gala za moje poimanje i uživanje. A što ćeš, svaka luda ima svoje veselje.

Dan lijep, pretežito sunčan, poprilično hladan, povremeno snijeg na tlu, katkada i malo blata, na trenutke ima i vjetra koji ledi krv u žilama. No sve u svemu vrlo ugodno, sa puno osmijeha i sretnih ljudi. Pa tko to može platiti?

Ukratko, naša grupica broji nekih 40-ak ljudova i tijekom nekoliko sati hoda i zabušavanja, uspijevamo odraditi iznimno zabavni planinarski pohod, ukupne duljine od 10 km rutom:  Velika > Pliš > Mališćak > Turjak poučna staza > Velika.

Jučer brdska utrka, danas planinarenje, a sutra radimo punom parom i rješavamo gomile novih problema. U to ime izgovaram na glas ove riječi i gasim PC: Hvala vam dragi ljudi, što ste mi pružili zabavu u planini i priliku da ostvarim “stand up” snove, ispunim kadrove vašim: okicama, frizurama (čitaj guzama), osmijesima i bezbrižnim trenucima. Vidimo se…

Miša Nicinger

* * * 

Ako niste znali jaglaci su najžući, najtiši, najveći i najljući na svoj dan, a ove godine njihov dan je pao na proljetni ekvinocij 21.03.2021. S jutarnjom misli… ustati ili odustati zaputili smo se put Velike gdje nas je igrom slučaja ugrabila planinarska družina Bršljan Jankovca s Ivanom na čelu… Pogovora da idemo s njima nije bio, jer ipak na njihovoj strani bila je gospođa korona. Ona je puštala žute i narančaste pipke ili kako li se te antene već zovu, sa svoje nove sojevite kape, tako da druge nam nije bilo nego da hrabro krenemo s njima stjecati imunitet.

Korona i 40 hajduka probijala se uspješno i bez gubitaka na turi Velika „uspon i samo uspon“ Pliš i sklonište Mališćak kojom je hrabro predvodila Ane iz Osijeka. Ručak i grijanje uz vatricu bila je na sloništu Mališćak. Naravno i igra sa psima.  Na vrhu Mališćak nastavio se niz naslikavanja. Korona je na vidikovcu sjetno gledala gdje će proširiti svoju vibru i stvorit vojsku vjernih obožavatelja.

Povratak do Velike bio je poučnom stazom Turjak. Sve u svemu ja koja ostavljam darove po prirodi nakupih 10,5 km staze. Oni većeg mjehura imali su blizu 10 km. 😃 Nama malo premalo, ali zadovoljavajuće uz uspon. Ako je vjerovati mojoj aplikaciji ekvivalent tog dana je bio uspon na 187 katova visine, a spust 179 katova. Tako da sam vam ja još u oblacima stoga i objava kasni. Nedostajalo mi je okupljane i svi oni dragi ljudi s kojima hodam unazad 5 godina. Nije džabe ona izreka “Ako želiš bit sretan cijeli život postani pop 🙂 ovaj planinar!” Do gledanja i ponovnog druženja…

Mina Marina Barić

Veliku grupnu fotografiju možete preuzmite ovdje…