Arhiva po ključnoj riječi: Mina Marina Barić

Požeška planinarska obilaznica

25.09.2021. Dobili smo poziv za Požešku planinarsku obilaznicu i sukladno tome očekivali punooo ljudi i organiziran parking, ali ništa od toga. Dočekala nas je šačica ljudi i naravno mjesta za parking nije bilo jer su trg rezervirali za svećenike, odabrane planinare i elitu, a nas ostale tko šljivi. 🙁 Već na Sokolovcu se grupa podijelila i nas 18-ero se uputilo dužom stazom. U početku smo još nekako držali dosta brz tempo ali se ispostavilo da je 30-ak kilometara bilo ipak

Uskršnja Snježavka

04.04.2021. Taman u idealno doba jutra, u 10:00 sati, na Međi se sastala naša peteročlana skupina uskrslih planinara i razigrana pesica Gita kako bi podno vrha Kapavca – sporo trčkarali i tražili luk koji je sakrio zeko. Al’ ovaj put, medvjeđi luk nam se sam otkrio u svojoj punoj snazi, divan, velik, mirisan i lijep (dosta epiteta) spreman da u nadolazećim danima pusti visoko svoje krasne bijele cvjetne glavice i uljepša padine brdovite Krndije. Sa bla-bla strane danas se preturalo

Medvjedijada

28.03.2021. Na današnju medvjeđu nedjelju u sastavu 11 šaponja, odrađen je jedan mali proljetno – zeleni pohod. Konačno nas je obasjalo zeleno polje mladog medvjeđeg luka, a uspjeli smo i stjenjak ispenjati. Što se tiče tehničkog dijela izleta odradili smo uspon na dva vrha: Kapavac (792m) i Petrov vrh (700m), a polazišna točka rute u oba smjera nam je bila Međa. Dok smo se kretali put Kapavca sreli smo jednog planinara iz Delnica. Imala sam čast njihat se s njim

Kad jaglaci utihnu 2021.

21.03.2021. S obzirom na projekciju Svjetske Banke (The World Bank) u kojoj piše, da je krajnji rok završetka korona pandemije predviđen za 31. ožujak 2025. godine, umjesto “Papučki jaglaci 2020. – 2025.” budemo imali serijal reportaža pod nazivom “Kad jaglaci utihnu 2021. – 2025.” Pa krenimo redom… Na startnoj crti se okupilo mnoštvo planinara (slobodna procjena ~ 250) iz cijele Slavonije, a viđeni su i mini busevi iz Zageba. Nažalost veće okupljanje je izostalo, jer hebene epidemiološke mjere ograničiše i

Greben ti mater

28.02.2021. Varaždinski polumaraton je otkazan, pa smo utjehu potražili na Zapadnom Grebenu i Zen klupici. Dan prohladan ali predivan za penjanje i priroda koja nikad ne razočara. U startu ostajemo uskraćeni za društvo osječke trojke ali na svu sreću dečki su odabrali teži uspon i pridužili nam se nešto malo kasnije. Potočić lagano žubori, a putem nam društvo prave jaglaci, visibabe i šafrani, a naišli smo i na žuti cvijetak kojem ne znamo ime ali nas je oduševio svojim šarmom.

Stršljen Grad

04.10.2020. U jednom vrtu među cvijećem sićušan Grad se sakrio, vi ga znate k’o Bedemgrad, al’ Stršljen ga je  okupirao… E da, kakav bi to bio vikend u prirodi da nismo sreli naše prugaste ne baš tako drage krilate prijatelje. Pretpostavili ste – stršljenovi su nas opet malo odvratili od planiranog dana. Vesela ekipica od 9. šapica krenula je od Našičkog vodovoda putem Bedemgrada. Odmah smo se razvukli na prvom brdu i krenuli kukati “Pa zar nema ništa ravnije?” a

Trinaesti deveti na Papuku

Ako ne znate kako provesti trinaesti dan devetog mjeseca – evo jednog prekrasno proživljenog dana u par rečenica. U ne tako rano jutro, cirka oko devet sati, sastasmo se kod ludog jelena (čitaj LD Jelen, na pol puta između Kamenske i Novog Zvečeva, spomenik Jot) na dobro poznatoj nemarkiranoj ruti iskusnih planinara koja vodi prema vrhu Papuka, narodski znanom kao Zen klupici. Okupilo nas se petero i kako bijaše Miša blažen među ženama ne mogasmo se odlučiti za naziv današnje

Kobilje glave

06.01.2020. Mišljenjem kako ću zadugo, a vjerujem i zauvijek pamtiti ovaj dan, simpatičnom “navlakušom” o pisanju smatram kako je prigodno da se javim kao vaša nova šapica i kažem koju riječ o ovom posebnom danu. Kako sam došla (možda ne sebi toliko, jer sam osoba koja voli i prakticira “iskakanje iz profila” no po viđenju i reakcijama drugih) kao nekakvo iznenađenje – nisam mogla ni pomisliti da ću baš danas i baš na ovom mjestu upoznati tako divne ljude. Zaista

Ledeni pohod

05.01.2020. Pridružile smo se moja majčica i ja našim šapicama iz Mađarske u osvajanju papučkih vrhova. Desetak minuta prije starta u 09:00 sati smo se pozdravili te si poželjeli sve najljepše u novoj godini. Na naše sveopće iznenađenje i oduševljenje – nismo bile jedine domaće na pohodu. Pridružili su nam se Davor i Tomislav iz okolice Požege. Obojicu sam imala čast neformalno učlaniti i prikazati što sve mogu dobiti družeći se s nama. Bili su žalosni što ne mogu odmah

Novogodišnji pohod 2020.

01.01.2020. Na tradicionalni pohod dug cca 14-ak kilometara odazvalo se 19 šapica i šaponja iz različitih krajeva Hrvatske. Krenulo se malo iza 09:00 sati s Jankovca prema Ivačkoj glavi. Nakon kraće šetnje novoasfaltiranom cestom koju ćemo nagodinu preskočiti, prešli smo preko presušenog potoka Kovačice i uputili se na svoje prvo brdo. I kako to već ide, malo smo puhali, dizali noge od olova i skidali se. Na Ivačkoj glavi je puhao vjetar, al ni približno jako kao prije par dana