Medvjedijada

28.03.2021.

Na današnju medvjeđu nedjelju u sastavu 11 šaponja, odrađen je jedan mali proljetno – zeleni pohod. Konačno nas je obasjalo zeleno polje mladog medvjeđeg luka, a uspjeli smo i stjenjak ispenjati. Što se tiče tehničkog dijela izleta odradili smo uspon na dva vrha: Kapavac (792m) i Petrov vrh (700m), a polazišna točka rute u oba smjera nam je bila Međa.

Dok smo se kretali put Kapavca sreli smo jednog planinara iz Delnica. Imala sam čast njihat se s njim na vidikovcu na Kapavcu kao i s našim dečkima iz Osijeka. Tako to bude kad te povuče želja za penjanjem i dobrim pogledom. Bicikliste smo srećom sretali samo u kombiju, al’ staza im je mrak. 🙂

Na Među smo se vratili zelenih i mirišljavih ruku te pošli put Petrovog vrha. Dobar tempo i strm uspon je održavao toplinu našeg tijela. Iznenađenje pohoda bio je i odlazak dužim putem do Manastira sv. Nikole gdje smo sreli i druge naše drage planinare. Mi mlade ženice uspjele smo uživati i u sunčanoj kupki u lišću na velebnoj Krndiji. Iako nas Ben Flog nije iznenadio danas iskočivši da snimi to naše zanimljivo kupanje… uvijek treba biti spreman i na takvo što.

Želja nam je samo da nas ubuduće bude više, kako nas tako i prijeđenih kilometara i što bi moj Garmin rekao za kraj: danas ste se uspeli 216 katova, a spustili 217. Za danas baš taman!

Medvjeđi pozdrav.

Mina Marina Barić

Priroda časti

Eto ga, stiglo nam je još jedno proljeće i to ne samo u onom kalendarskom smislu. Priroda se žali na neuravnoteženost, na utjecaj svih nas, na pomanjkanje slobode, ali nas je u današnjem pohodu ipak počastila svim onim uobičajenim navjesticama.

Krenuvši s Međe prema Kapovcu, odmah su nam se na putu našle gđica Ljubičica te njezino veličanstvo Visibaba. Po trenutačnom nekraljevskom držanju reklo bi se da je ona svoj nagovještaj buđenja prirode odradila i da se povlači u svoje odaje do slijedeće godine, no zanimljivo da je kraljica visibaba sav svoj mladi naraštaj raštrkala po čitavom Papuku. Mladi ko mladi, snažni, važni, prpošni, prkosni. I neka su, jer je danas visibaba neočekivano stala na tron. Osobito ih je bilo uz izvore kojih smo se danas nauživali, koji su nas napojili i svima nam energiju obnovili.

Ni snijega nam nije nedostajalo. Ostatke smo nasli nadomak Kapovcu a neki od nas(ja) nisu propustili priliku zaigrati se grudama. Neki bi rekli da dobro gađam 🙃 (moje isprike nekome).

Današnji dan bio je posvećen srijemušu. Plan je bio nabrati veću količinu u kratko vrijeme. To je moguće kada su listovi veliki, a za to će još trebati proći neko vrijeme. Stoga je nama trebalo izvjesno vrijeme da napunimo jednu eko torbu. Listovi su trenutačno kraći, žbunasti, mekani a njegov intezivan miris po češnjaku je nezaobilazan i prepoznatljiv. Pokušali smo otkriti kako se ljudi zabune i zamijene srijemuš i đurđicu. Kad u igru uleti i mrazovac, nastane pravi spektakl sličnosti. Na prvi pogled doista je tako, no ipak postoje razlike prvenstveno u mirisu jer jedino srijemuš miriši na luk, u staništu i dakako u cvijetu oko čega se ne možete zabuniti. Nedostatak je što ovaj trojac ne cvjeta u isto vrijeme. Ipak, ako imalo sumnjate u svoje znanje, ne upuštajte se u branje. Uvijek možete pitati. Nije na odmet informirati se prije i poslije odlaska u šumu. Sretno!

Za kraj bih rekla da mi je najljepši dio planinarenja sve ono što je neočekivano. Kad se spomene lijep pogled, očekivano je da se s nekog vrha otvori pogled na nepreglednu šumu, polja, neko mjesto i kuće u daljini. Meni se lijep pogled danas odnosio na šumu čistu od smeća. Bilo ga je uz cestu i dijelove šume bliže cesti. Čak su i šumari na današnjoj ruti ostavili samo jednu bocu, koju su lijepo odložili na svježe izrezana drva(ah, to je druga i duga teška priča). Boca je bila zelena pa se čak uklopila u cjelokupan dojam. Lijep pogled se odnosio na nebo na kojem se sunce laktalo među oblacima pokušavajući pronaći put. I nije uspjelo. Ovaj put. Neki drugi put hoće, a tada možda neće biti odabrano u kategoriji lijepog pogleda. Reklo bi sunce, pa i ne moram. Ja sam uvijek lijepo!

Iva Smoljan