Trinaesti deveti na Papuku

Ako ne znate kako provesti trinaesti dan devetog mjeseca – evo jednog prekrasno proživljenog dana u par rečenica. U ne tako rano jutro, cirka oko devet sati, sastasmo se kod ludog jelena (čitaj LD Jelen, na pol puta između Kamenske i Novog Zvečeva, spomenik Jot) na dobro poznatoj nemarkiranoj ruti iskusnih planinara koja vodi prema vrhu Papuka, narodski znanom kao Zen klupici.

Okupilo nas se petero i kako bijaše Miša blažen među ženama ne mogasmo se odlučiti za naziv današnje skupine… Da li bijahu na kraju Miša i Mišine anđelice ili pak Mišine vrbovice teško je popamtiti. Zapamtili smo samo da se neke lubenice u autu kod Miše hlade i da smo motivirani sići natrag s vrha planine. 🙂

I kao što to obično biva na putu je bilo puno penjanja duž velikog grebena, malo puhanja, pokojeg šarenog i neobičnog kamenja, procvalog mrazovca, žutih cvjetića, šarenih leptirića i malo vjetrića.

Cijelim putem pratilo nas je sunce, tako da su nam rezerve vitamina D već na zavidnoj razini. Uživali smo i u dubokom potoku koji nas je svojom bistrom vodom osvježio i razbudio bolje od jutarnje kave.

Statistiku traga nadam se da ćete pronaći među slikama, jer mene opet izdala tehnologija, a bilo je divno i uz napor laganini. Al’ prešli smo planiranu rutu uz blago skretanje po 10 metara sa staze. Na Zen klupici smo zobali lješnjake i datulje te pozdravljali zgodne neke (ne)poznate bicikliste – fora neki dečki.

Čim voze bicikli, odmah znaš da ih hvata bol u koljenu. A tko se sada pitate gdje nas hodače bol hvata – e to je kad se hodat ne može.

Hodajući tako laganim korakom zamišljali smo neku novu budućnost. Uzgajali smo mislima na Papuku datulje, banane i ananase. Tko zna što budućnost nosi? Nekada pogledi što su pucali tu sa grebena bijahu pogledi s otoka na more, a danas su to pogledi na velika brda i nepregledne šume, a sutra – tko zna – možda i neki novi tropi.

Nakon zen klupice malo smo se spuštali pa se opet penjali, ali ovaj put do Kneževih voda. Zaključili smo kako bi ovu rutu mogli i naopako hodati. Kako bi hodanje začinili neki od nas su se malo izuli u vunene čarape i svi skupa uživali smo u hodanju po travi, lišću, bockavom kamenju i zelenoj mahovini te naravno u žuboru dubokog potoka.

Kako bi zaokružili izlet i nastavili tradiciju kupanja za kraj smo posjetili devastirano (srcu gledat bolno) izletište u sklopu kojeg je jezero u Novom Zvečevu. Kako prošlost nekad bijaše lijepa, znaju stariji od nas. Uživali smo u slasnim lubenicama i kupanju u jezeru. Jezerska voda je osvježavajuća, ribice u njemu su znatiželjne, a mi presretni plivači/planinari. Tko bi rekao da rujan na Papuku može ovako dobar biti.

Dođite i hodajte s nama znatiželjni čitači.

Mina Marina Barić

* * *

Što se biciklista tiče – Miroslav Pecko nas je sačekao kod Zen klupice, a kasnije dolazi trojac iz Slatine koje predvodi Romeo Kireta, nažalost drugu dvojicu ne poznajem (nadopunjeno: Nino Grgurić i prof. Danijel Kolomaz). A što se hodanja tiče – napravili smo oko kilometar više od onoga što piše na GPX tragu, jer sam zaboravio uključiti Garmina – klasika. 🙂

Fotke su priložili: Marija i Marina.