29.03.2009. Šapice su i ovaj put, u dobrom raspoloženju, sa lakoćom pohodile stazu od Orahovačkog jezera preko Ružica grada (280m) i Starog grada (698m) do vrha Kapovac (792m) i nazad preko planinarske kuće Šaševo (415m) i kamenoloma; Točak – Bremzberg i Radlovac do jezera. Pohod je trajao 7h i 40′ a sastav ekipe tri cure: Ivona Lozić, Danijela Ivanović i Danijela Gašparević i jedan blaženi među ženama – dežurno piskaralo to jest ja. 😉 Ružica grad nalazi se na samo
28.03.2009. Slatinsko prigorje, u epizodi: Kol’ko nas ima!?! Za dobar provod u prirodi potrebno Vam je sljedeće: što više šapa, tj. sveukupno četrnaest primjeraka raspoloženih šetača i ljubitelja prirode (po mogućnosti 5 odraslih komada i devet koji još rastu: Fran, Dina, Luna i Sanja, Teuta, Fran, Hanna, Tihana i Martin, Jurica i Lareta, Una i Iskra, jedan Željko) jedan četveronožni kućni ljubimac (mi smo imali foksterijera Ninu). Bilo bi uputno kad biste među tim primjercima naišli na ovakav sastav: – dva
28.03.2009. I ovoga puta smo u standardnom sastavu, ona i ja 🙂 a to će drugi ako ne osnivači Šapica. Prije stanovitog vremena odlučili smo sve vrhove niže od 1.110m pohoditi u komadu i to od podnožja planine pa sve do vrha i dakako nazad. Smatramo da je odveć lagano kada se do pola puta skokne autom, pa koju uricu hoda i pripovjeda o velikom uspjehu… Ovo je prava stvar! 🙂 He, he nismo tako razmišljali prije par mjeseci ali
22.03.2009. Prema planu i programu organizatora HPD Sokolovac iz Velike, okupljanje je predviđeno na Veličkim livadama do 09:00h. Pojedine šapice stoga ustaju između 6 i 7 sati kako bi na vrijeme obavile pripremne radnje (jutarnja toaleta, kupnja peciva i priprema sendviča, tenkiranje benzina, dolazak iz VT za PS i tako to). Ovoga puta nam se pridružuju i najnovije šapice iz Virovitice, kao i nekolicina izletnika iz Slatine koje sudeći prema reakcijama nećemo tako skoro vidjeti na nekom pohodu 😉 Uspjeli
21.03.2009. Prvi put smo, Ivona i moja malenkost, pohodili Češljakovački vis (820m/nv) tijekom zime, točnije 26.12.2008.g., danas smo trebali uživati u 2. danu proljeća, uz potpuno drugačiji ugođaj – heh, ali ništa od toga – ponovno smo uživali u pravom zimskom okruženju; hladnom zraku, ledenom vjetru i snijegom pokrivenom Papuku. Iako smo očekivali nešto drugo, uistinu smo uživali u ponudi naše omiljene planine. 😉 Vas poštovani čitatelju nismo sreli, ali se veselimo tome, he, he, možda već sutra na Papučkim
11.03.2009. Ustajemo ranom zorom (nešto iza 08:00h) i krećemo iz Filip Jakova put nacionalnog parka Paklenica. Usput u Zadru pokupimo naše nove, novcijate planinarske iskaznice (ta-raa…) i zastajemo na prijelazu preko slane vode na mjestašcu koje se naziva “stari-novi Maslenički most” i fotkamo sve živo i neživo i dakako novi most na Maslenici, poznatiji kao “Most Bure Radića”. 🙂 Na ulazu u Nacionalni park Paklenica dočekuje nas ljubazni rendžer i propušta bez plaćanja kaucije za upad, koja iznosi 20kn po
07.03.2009. Iz skoro ravne Slavonije krećemo u četvrtak 05.03.2009. kako bismo na obalu stigli na vrijeme. 🙂 Prema planu i programu zamislili smo da u petak prije Škrapinga malčice predahnemo, s obzirom da u subotu ustajemo nešto iza 6 sati i jurimo iz Sv. Filip i Jakova put Ugljana, dakako preko Zadra, a uz pomoć moćne Jadrolinijine makine poznatije pod imenom trajekt. 😉 Iako su navečer najavljivali buru, a dva dana prije padala je obilna kiša, prohladno jutro i zimske
01.03.2009. Nedjelja, dan nerada, ali ne i dosade, osobito za slatinske Šapice. I ako se po jutru dan poznaje, onda će ovo proljeće biti predivno. Doista je prava šteta provesti ovakav krasan dan između četiri zida buljeći u televiziju. Naravno, ne računamo kad vas pogodi gripa (ili upala sinusa), kao što je neke naše članove. Nadam se da je Ivoni ovo posljednji put da se izgovara na bolest. Ekipa se brzo spremila. Dokazani planinari Bišćani (dvoje velikih i tri mala
15.02.2009. Šapice se napokon uspijevaju okupiti i to u proširenom izdanju: Ivona, Lareta sa Matijom i Juricom, Željko i moja malenkost. U osvit zore, točnije u 10:00h 😉 naša mala ali odabrana skupina odvažno kreće na pohod Slatinskim prigorjem. Ivona i ja imamo punu ratnu spremu (cipele, gamaše, pune ruksake, štapove i druge sitnice), Željko ima sve osim ruksaka, a Lareta ponosito grabi sa novim cipelama i ruksakom prepunim suhog voća, jabuka, čokolade, tekućinom za piće, a naš podmladak; Jurica
14.02.2009. Šapice u standardnoj postavi (ona i ja) a tko će drugi ako ne osnivači. 😉 Valentinovski pohod na najviši vrh Papuka, istoimeni vrh Papuk (953m) započinjemo iz samog podnožja planine, točnije Slatinskog Drenovca, i to stazom koja vodi na Ivačku glavicu (913m) preko grebena Sokoline i vrha Kožić Hrast (708m) a usput ima odvojke za Jankovac (strmo dolje), Zvečevo (3+4h) i u konačnici završava na najvišoj visinskoj točki Slavonije, njegovom veličanstvu vrh Papuk – hip, hip, hura! Od Drenovca