13.06.2009. Pješački pohod započinje u 11:00h po srednje europskom vremenu, a završava u 21:00h – pa se Vi sada mislite. 🙂 Dobro, dobro, priznajem – skoro sat vremena smo brali borovnice na Mališćaku. Ipak kada i to uzmemo u obzir opet nam ostaje 9 sati čistoga hoda, a to morate priznati uopće nije loše… Ivona odustaje o prvotnoga plana koji nije do kraja razradila ili sam joj pomutio planove svojim prigovaranjem pa odluke donosi onako “u letu”. Povremeno popušta uzde
11.-12.06.2009. Dogovarali mi, pregovarali, za jedan vikend, pa odgodili za drugi, da bi na kraju to bili četvrtak i petak skoro dva tjedna kasnije od planiranog. Od početne povelike brojke 6, ostalo nas je samo tri. Ozbiljnije pripreme (čitaj – shoping, branje malina, pakiranje stvari) obavile smo u srijedu predvečer, a već u četvrtak ranom zorom (oko 9) krenule smo put Jankovca. Tko? Danijela Gašparović (dalje u tekstu Danijela), Danijela Ivanović (dalje u tekstu Daša) i moja malenkost. Riječ dvije
06.06.2009. Slatinske Šapice su i ovoga puta u punom sastavu – Ivona i Miša (ako smo slučajno nekoga zaboravili neka se javi – dopisati ćemo ga). Iz Slatine krećemo poslije ručka i subotnjeg šopinga; mladi krumpiri, punomasni jogurt i sir, kore za gibanicu, kava, hrenovke i druge sitnice bez kojih se ne može zamisliti suvremeni život… 😉 Ubrzo smo pod punom ratnom to jest planinarskom spremom koja u svom sastavu ima sendviče, naranče, čokolade i sušeno voće kao i par
30.05.2009. Plan pohoda napravila je, a tko drugi nego naša agilna šapica Ivona! 😉 Na putešestvije po nepoznatom zapadnom Papuku hrabro se pridružila i šapica Danijela, a tu negdje u prikrajku ekipe smjestila se i moja malenkost. Dan kao stvoren za planinarenje; hladno (8,5°C), kišovito i tmurno vrijeme 🙂 . Krećemo u “cik” zore oko 10:00h iz Slatine put Đulovca. Vozimo se brzinom od 60km/h u lijepom, malom, slatkom i nadasve čistom Opelu naše Daše i tek što smo krenuli
23.05.2009. Da smo kojim slučajem Ivona i ja “male ptice nebeske” što bezbrižno plove na zračnim strujama, trebalo bi nam samo nekoliko minuta za obilazak staze: Anđina koliba, Ivačka glava, Orahove vode, Planinarsko sklonište Mališćak, Pliš, Velika, Duboka, Nastavno pokusni šumski objekt Šumarskog fakulteta, Nevoljaš, Anđina koliba. S obzirom da nemamo krila, zaključak je – nismo ptice, a bogami niti anđeli 😉 pa nam je trebalo više od 7 sati da pohodimo “stazicu” koju je Ivona (a tko bi drugi?)
16.05.2009. Sukladno prijašnjim dogovorima Šapice u sastavu; Danijela, Lareta, Ivona i Miša, uspijevaju se okupiti oko 12:30h i krenuti iz Slatine preko Slatinskog prigorja, Ćeralija i Slatinskog Drenovca put Jankovca. Na Jankovcu jedva pronalazimo mjesto za parking i krećemo na višesatni pohod prema Češljakovačkom visu, koji se ničim izazvan smjestio na 820m nadmorske visine. Cilj nam je udariti žig u SPP knjižice, koju ovoga puta s ponosom nosi i naša Šapica Lareta. Osim žigosanja po knjižicama, namjera nam je posjetiti
04.05.2009. Protekli vikend (subota i nedjelja) bili su podosta okupirani obiteljskim zbivanjima, gostima, rođacima, tako da o planinarenju nije bilo ni primisli. Kako se bližio odlazak i zadnjih gostiju, tako se počela rađati ideja o osvajanju jednog od otočkih vrhova. U roku 10 minuta pronašla sam potrebne karte (kartu otoka Pašman, kartu staze za rutu prema najvišem vrhu – Veliki Bokolj) i informacije o stazi, a u slijedećih 10 minuta torbe su već bile spremne (sendviči, voće, voda), kao i
26.04.2009. Ivona i ja ustajemo ranom zorom, oko 06:20h i obavljamo brzinske pripreme. U ruksacima se nalazi sve što je potrebno plus; sendviči, fotografska tehnika, notebook, mobilni internet, a ovoga puta nosimo i gamaše ako budemo hodali po blatu pokraj Dunava. Ubrzo nam se pridružuje Sanja, a zatim idemo po Laretu i malenog Matiju. Punimo rezervoar do vrha i štumfamo preko Donjeg Miholjca prema Osijeku i Erdutu. Policija je zauzela sve strateške pozicije pokraj ceste i ne dozvoljava nam da
25.04.2009. Šapice su i ove subote bile u pohodima, dakako u standardnoj postavi: Ivona i Miša. Odluka je pala da se ide na Petrov vrh (701m) kako bismo kompletirali jedan dio Slavonskog Planinarskog Puta na kome do sada bili nismo. Krenuli smo od Duzluka (Orahovačko jezero) novouređenom i ušminkanom poučnom stazom do Ružica grada i nastavili do vrha Kapavac. Od odašiljača nas je put odveo na Petrov vrh pa do manastira Svetog Nikole i nazad u Duzluk. Prvo smo se opskrbili gablecom u
23.04.2009. Iako smo neslužbeni poziv za otvaranje poučne staze dobili kasno sinoć, do danas u podne nismo znali hoćemo li ići. Kratak period za dogovaranje, radni dan, tmurno i kišovito vrijeme… Ipak, uspjele su se naći tri Šapice – Matija, naš najmlađi član, Lareta i moja malenkost. Po neprovjerenoj informaciji, otvaranje poučne staze na Ružica gradu trebalo je biti oko 16,00 a prije toga zbivanje u samom gradu, Orahovici, koje smo planirali propustiti. Iako smo krenuli u predviđeno vrijeme, oko