Author Archives: pladmin2

Pohod na Češljakovački vis i nazad preko Trišnjice

16.05.2009. Sukladno prijašnjim dogovorima Šapice u sastavu; Danijela, Lareta, Ivona i Miša,  uspijevaju se okupiti oko 12:30h i krenuti iz Slatine preko Slatinskog prigorja, Ćeralija i Slatinskog Drenovca put Jankovca. Na Jankovcu jedva pronalazimo mjesto za parking i krećemo na višesatni pohod prema Češljakovačkom visu, koji se ničim izazvan smjestio na 820m nadmorske visine. Cilj nam je udariti žig u SPP knjižice, koju ovoga puta s ponosom nosi i naša Šapica Lareta. Osim žigosanja po knjižicama, namjera nam je posjetiti

Biciklističko-planinarska avantura po Pašmanu

04.05.2009. Protekli vikend (subota i nedjelja) bili su podosta okupirani obiteljskim zbivanjima, gostima, rođacima, tako da o planinarenju nije bilo ni primisli. Kako se bližio odlazak i zadnjih gostiju, tako se počela rađati ideja o osvajanju jednog od otočkih vrhova. U roku 10 minuta pronašla sam potrebne karte (kartu otoka Pašman, kartu staze za rutu prema najvišem vrhu – Veliki Bokolj) i informacije o stazi, a u slijedećih 10 minuta torbe su već bile spremne (sendviči, voće, voda), kao i

Podunavski pješački put 2009.

26.04.2009. Ivona i ja ustajemo ranom zorom, oko 06:20h i obavljamo brzinske pripreme. U ruksacima se nalazi sve što je potrebno plus; sendviči, fotografska tehnika, notebook, mobilni internet, a ovoga puta nosimo i gamaše ako budemo hodali po blatu pokraj Dunava. Ubrzo nam se pridružuje Sanja, a zatim idemo po Laretu i malenog Matiju. Punimo rezervoar do vrha i štumfamo preko Donjeg Miholjca prema Osijeku i Erdutu. Policija je zauzela sve strateške pozicije pokraj ceste i ne dozvoljava nam da

Putešestvije Slavonskim Planinarskim Putem

25.04.2009. Šapice su i ove subote bile u pohodima, dakako u standardnoj postavi: Ivona i Miša. Odluka je pala da se ide na Petrov vrh (701m) kako bismo kompletirali jedan dio Slavonskog Planinarskog Puta na kome do sada bili nismo. Krenuli smo od Duzluka (Orahovačko jezero) novouređenom i ušminkanom poučnom stazom do Ružica grada i nastavili do vrha Kapavac. Od odašiljača nas je  put odveo na Petrov vrh pa do manastira Svetog Nikole i nazad u Duzluk. Prvo smo se opskrbili gablecom u

Otvaranje poučne staze Ružica grad

23.04.2009. Iako smo neslužbeni poziv za otvaranje poučne staze dobili kasno sinoć, do danas u podne nismo  znali hoćemo li ići. Kratak period za dogovaranje, radni dan, tmurno i kišovito vrijeme… Ipak, uspjele su se naći tri Šapice – Matija, naš najmlađi član, Lareta i moja malenkost. Po neprovjerenoj informaciji, otvaranje poučne staze na Ružica gradu trebalo je biti oko 16,00 a prije toga zbivanje u samom gradu, Orahovici, koje smo planirali propustiti. Iako smo krenuli u predviđeno vrijeme, oko

Od Velike preko Ivačke glave i Mališćaka…

19.04.2009. Lijepo je raditi na lokalnim stazama, otkrivati ih, pohoditi, markirati, ali se to nikako ne ne može usporediti sa pravim planinarskim putešestvijama, poput današnjeg. Na ulazu u Park prirode Papuk postavljena su čak dva znaka zabrane prometa za sva motorna vozila!? Znak čudan da ne može biti čudniji, stoga se vozimo pažljivo u iščekivanju bogzna čega. Iza nas kolona vozila, ispred također,  promet se odvija u oba smjera – čuđenju nema kraja!? Konzultiramo se putem GSM sustava tvrtke T-mobile

Prve planinarske markacije

13.04.2009. Šapice u sastavu Ivona i Miša, uspješno su markirale djelić prve planinarske staze kroz Slatinsko prigorje – nije nešto al’ planinare će to zasigurno veseliti. 😉 Približno dva dana su kantice univerzalne uljane boje hlapile otvorene kako bi se zgusnule. Aproksimativna (odokativna) procjena gustoće mi se činila u skladu sa potrebama, sve do trenutka praktične realizacije. Tada se vidjelo kako se boja cijedi i curi niz stablo, ali i previše upija na mjestima gdje smo sjekirom ravnali hrapavu koru.

Prva staza

11.04.2009. Današnji sastav Šapica čine: Jurica Žubrinić, Lareta Žubrinić, Hanna, Danijela Gašparović, Danijela Ivanović, Ivona Lozić i dakako, ja. A što reći osim da su Šapice uspješno trasirale prvu planinarsku stazu kroz Slatinsko prigorje, a to uopće nije mala stvar, ma što neki uspavani sugrađani s daljinskim upravljačem u ruci mislili o tome. 😉 Uostalom, tko misli da može bolje, neka se prijavi i pojavi na lokalnoj radnoj akciji kada Šapice krenu na čišćenje i markiranje. Do sada su stazu

Pohod na Omanovac

05.04.2009. Daljna ‘osvajanja’ i pohode bjelosvjetskih vrhova ostavljamo za drugi put i pridružujemo se ekipi Istraživačkog Slavonskog Planininarsta. Iako je planina Psunj najviša u slavoniji sa 984m nadmorske visine, Šapice su ovoga puta imale prigodu pohoditi malu, malecnu >-ovolicnu-< 🙂 i što je najvažnije potpuno novu stazu od sela Španovica do vrha Omanovac (655m). Pohod je trajao 4h i nešto sitno minuta u dobrom društvu: domaćin Žarko Roček – Lepi Žare, Ciganović Josip – Cigo, GSS dečki – Igor i

Slatinsko prigorje – istraživanje…

04.04.2009. Iako je prekrasan proljetni dan, Šapice odlučuju ostati u blizini doma svoga i umjesto pohoda po Papuku, osvajaju i istražuju nepoznate dijelove Slatinskog prigorja, a sve to s ciljem dovršetka prve prave planinarske staze. Dan lijep, sunčan, topao i ugodan, a staze popločane tisućama raznobojnih cvjetića. Nebeski svod djelomice zaklanjaju stabla sa mladicama, a mnogobrojni ptičji glasovi jednostavno se ne mogu riječima opisati… Ukratko dan je kao stvoren za planinarenje ali i sve druge aktivnosti u prirodi 😉 stoga