Papučki jaglaci 2018.

18.03.2018.

Papučki jaglaci su svakao najljepši i nesumnjivo najmasovniji planinarski događaj u ovom dijelu Hrvatske. Tome su podjednako zaslužni iskusni planinari koji dolaze iz brojnih planinarskih društava i prekobrojni izletnici koji se često po prvi put sretnu sa slavonskim gorama (Psunj, Papuk, Krndija, Dilj gora i Požeška gora). Nažalost ove godine su kretenoidi koji se bave vremenskim nagađanjima i neuobičajeno niske temperature (+3°C) tijekom održavanja manifestacije učinili svoje, pa je broj planinara znatno manji nego prijašnjih godina. Izostali su ponajviše izletnici i izviđači, ali i brojni planinari

Dio Šapica je organizirao samostalni pohod (slijedi posebno izvješće) a dvije odvojene skupine su nastupile na 36. Papučkim jaglacima.

Autoru teksta je primarni cilj bio dobro se zabaviti, širiti pozitivne vibracije, napraviti reportažu u tekstu, slici i video zapisu, i pokušati privući što više novih planinarskih entuzijasta u naše redove. Nažalost većina “drvenih šapica” je ostala u autu i mnogi “vrbovani” nisu dobili svoju medalju za doprinos našoj borbi za podizanje općeg stanja duha i tijela.

Sukladno tome koristim prigodu pozvati sve potencijalne šapice na zajedničko znojenje jer to je najlakši put do zdravlja i unikatnog drvenog medaljona. 😉

Do sada smo sve mogli popraviti (mišiće, srce, pluća, krvne žile, duh,…) ili da budem precizniji sve osim zuba. To je jedino što se na planini ne može nikako popraviti. Stoga ne zaboravite redovito prati zubiće i povremeno skoknuti kod zubara. 🙂

Dio teksta koji slijedi napisala je Sandra Krvarić iz požeškog ogranka Šapica:

“Danas su se naše drage Šapice razdvojile. Naša mala požeška skupina pridržava se tradicije i sa gostima iz Slavonskog Broda završava na Papučkim jaglacima. Kiša, blato, snijeg i nas 20 kreće od bazena, lagano do Veličkog grada, preko Tauberovih stijena sve do Nevoljaša. Savršeno kao i uvijek, obilje smijeha, zabave i ludorija.

Na Nevoljašu nas čekaju Vinko i Džambo iz kutjevačkog ogranka i skupina od nas 6 šapica plus 2 nove, iz brodskog ogranka, hrabro grabi prema Jankovcu. Šta reći – nego savršeno! Šuma je naša, nigdje nikog, zabavljamo se, pjevušimo i evo nas na Jankovcu. Nakon vojničke pauze za ručak obilazimo slapove, gdje smo imali hladno tuširanje, blago rečeno zimska čarolija, prelijepo! Uživali smo… Krećemo prema autima laganim hodom od 2 sata, ali miris graha povede nas do Lapjaka. 😃 Za kraj ove pričice mogu reći da smo prešli znatno više od 20 km i da ste nam falili, a mi smo jakooo uživali. Sandra, Anamarija, Franjo, Mario…”

Zahvaljujemo se Sandri na izvješću i Franji na fotkama. 🙂

Papučki jaglaci su standardno dobro organizirani i realizirani. Odaziv je bio vrlo dobar, a ekipa koja se odlučila na pohod pod nazivom “Jankovac – Park ranger’s trail – unmarked” je uglavnom bila nasmijana i na nivou zadatka. Našu je skupinu vodio predstavnik rendžera iz Parka prirode Papuk, nadaleko poznati – Miro Mesić (alias Papa Štrumf), a skup su osiguravali HGSS-ovci iz brojnih slavonskih stanica.

Upoznali smo puno mladih, lijepih, dragih i nadasve zanimljivih pripadnika ljudskog roda i par zgodnih pasa: Lara & Čili, na licu mjesta učlanili nekoliko novih šapica i zadovoljno odahnuli na kraju ove lijepe i nimalo teške avanture. Zadnjih 1000m pohoda sam pretrčao sa sve opremom u maniri pravog trekera. 🙂

Hvala svima na ugodnom druženju i toleranciji spram kamere i mojih nepredvidivih verbalnih nasrtaja. U budućnosti pratite naše najave i ne zaboravite doći na startnu crtu, jer planinariti se mora. 😉

Sve drugo što bi vas moglo zanimati pronađite u polusatnom video prilogu i škicnite u galeriji fotografija…

Miša Nicinger