07.07.2019. S obzirom da će premalo ljudi baciti pogled na ovu reportažu, a još manje čitati tekst – biti ću kratak, iako to baš i nisam. 🙂 Na startnoj crti kod Lule se okupilo 16. zaljubljenika u Papuk sa mađarske strane i moja malenkost kao predstavnik domaćina, sve skupa 17 luđaka, hodača, trkača i planinara. 😉 Dobar dio ekipe čine prave iskonske Šapice, a novopridošlice sam učlanio na kraju pohoda, kako i dolikuje. Većina s ponosom nosi male i malo
21.06.2019. To znači da sam ponovo sa planinarima iz društva “Bršljan-Jankovac” Osijek na vikend planinarenju u Austriji. Ovaj put smo posjetili Medvjeđu Klisuru i planinu Ebenstein (za prvi put vidi priču – Planinarski vikend u Austriji). Ali da krenem ispočetka. Miroslav Mitrović organizira planinarski izlet u Austriju sa ciljem da posjetimo Medvjeđu Klisuru – prekrasan klanac sa ljestvama i vodopadima te vrh Ebenstein ili barem planinarski dom na putu do vrha. Četvrtak 20.06.2019. – putovanje u Austriju Iz Osijeka krećemo
15.06.2019. Uvodnik je napisala naša Mona iz Nexe grupe, ups Nexe team-a. 🙂 Baranja treil… prva noćna utrka… Utrka gdje noć zavlada svakim kilometrom, bilo usponom ili livadama, bilo šumom ili lješnjacima… Trkači gdje ih jedino vidiš kao krijesnice u daljini. Trčiš kroz livade visoke trave, trčiš kroz šumu gdje biti sam nije ugoda, što je plus da nastaviš trčati. Nema stajanja što zbog komarica koje bodu što im je zadatak, što zbog nekog prirodnog straha, ostati sam u umi…
08.06.2019. Ovako je utrka izgledala iz ugla jedne rekreativke, početnice… Jedva sam dočekala start utrke, potpuno nabrijana i spremna na “JAKO”. No, već nakon 500 m raspoloženje je počelo opadati. 🙁 Sve veće uzbrdice i teška staza su me počele tjerati na razmišljanje o odustajanju. Organizatoru sam psovala u sebi i pitala se je l’ mi ovo trebalo?!? Nakon polovice utrke sam vidjela da slijedi spust. Spust kao “SVIJETLO”. Ponovno preokret u glavi, a ja neopisivo sretna. Adrenalin luduje, a
02.06.2019. Rekoše u jučerašnjoj prognozi, kako smo završili s kišnim svibnjom (i bolje), a ovo prekrasno drugolipanjsko jutro započeli sa suncem i lančanim SMS-ovima da dolazimo na mjesto sastanka. A mjesto sastanka bila je Velika kod napuštenih bazena (tuga na kvadrat). A sastav nam je bio međunarodni, kako šapicama i dolikuje. A kažu svjedoci da na Papuku dugo nije bilo ovako brbljave ekipe – pravi planinarski party uz ove prekrasne ljude. Razlog okupljanja je posjet planinara iz Beograda (Jelena, Bojan,
02.06.2019. Iako ovakvi planinarski susreti prije svega služe za druženje i opuštanje, i na njima je pohod najmanje važan – moram priznati da sam uživao u opuštenoj atmosferi i zanimljivim sugovornicima. Upoznao sam hrpu novih lica i dobro se potkožio. 😉 I odmah na početku bih istaknuo susret sa pripadnicima elitnih planinarskih postrojbi, a to su kao što znate “Šapice”. Danas su hodali, skakutali i saplitai se: Vinko, Milan, Miloš i Vesna. Sebe neću spominjati… Bilo ih je tu još
01.06.2019. Znate lijepo je kad se na jednom mjestu okupi veliki broj nogatih & guzatih istomišljenika, kako bi u znoju lica svojih odradili nešto što vole i što nije baš tako jednostavno kako izgleda. Danas su brojne šapice sudjelovale, a neke su istrčale 21,1 km kao od šale, dok su Lončarići uzeli čak dvije medalje. Bravo Jasna! Bravo Ivane! Vlasta vrati seeeee… 🙂 A ni ja nisam bio za baciti, u ukupnom poretku sam 98. od 408. natjecatelja koji su
26.05.2019. Bavim se trčanjem uistinu kratko, ni punu godinu i današnji “1. Sisački polumaraton” bio je stvarno prekrasan događaj. Prelijepo je vidjeti svoje sugrađane kako skladno spremaju start, okrijepu, silne volontere koji pomno paze da svaki trkač neometano prođe kroz svaku točku. Sisak je divan grad i jako mi je drago što je čak 500 trkača doživjelo njegove ljepote i ljepotu prirode koja ga okružuje. Posebno je lijepo vidjeti bodrenje ljudi koji su nas promatrali, čak i kad sam gubila
18./19.05.2019. Istražujući planove izleta uočila sam da naše društvo Bršljan-Jankovac organizira pohod na Klek. Ubrzo su moju želju za polaskom podržali Maja i Domagoj pa smo se priključili osječkoj ekipi koju su predvodili Ivan i Jasna. Prvi dio dana iskoristili smo za posjet Ogulinu. U Frankopanskoj kuli smješten je Zavičajni muzej Ogulin kojim nas je uz zanimljivo predavanje proveo njihov djelatnik. Razgledali smo zbirku posvećenu Domovinskom ratu, arheološke i etnografske eksponate. Posebno nas se dojmila alpinistička zbirka jer smo gledajući
19.05.2019. I pjevalo se ovog vikenda u kombiju prema prelijepoj Bosni, prema Klekovači, Grmeču, Oštrelju i Bihaću stihovi jedne pjesme, svima znane… u vlastitom aranžmanu: …jer mi smo skitnice – planine nas zovu, mi smo skitnice… policija nam uzela lovu… 🙂 Dobro ovaj zadnji stih sad dopjevah sama, al’ stvarno… ako niste čuli taj vic, morat će ga naš hodajući vicomat Predrag Livak izmisliti. A dotad se zadovoljite s mojim najnovijim: Što pomisle modri organi vlasti BiH kad vide stari