18.05.2019. Samo jedan je prvi, a svi ostali su “drugi” tako barem smatra prvi tj. pobjednik iz naše priče, no “drugi” smatra da su svi ostali “treća liga” i tako do kraja rang liste. 🙂 Svima je važno da su bolji od nekoga, osim na 1. koprivničkom polumaratonu gdje su čak i zadnji dobivali medalje za upornost i trud. 🙂 Znate i na “Wingse” svi idu pod izlikom “krila za život” i “trčimo za one koji to ne mogu”, a na
12.05.2019. To da prognostičari samo lupetaju i nagađaju znamo odavno. Nekad su gledali temperaturu, tlak zraka, brzinu vjetra i puštali meteorološke balone, danas gledaju na internetu satelitske slike i proračunavaju: kad bi što moglo, možda bi moglo, ako i kada, doći do naših krajeva, ukoliko ne zastane ili malo skrene zbog ovoga ili onoga.. Ma nisu vrijedni spomena. 🙁 Ukratko zbog takvih su danas odgođene mnoge lijepe aktivnosti – od biciklijada do roštiljada. No, ljudi i to oni ozbiljni, im
04.05.2019. Samo se prvi pamti, tako barem tvrde pripadnice ljepšeg spola iako je u mnogo slučajeva to iskustvo i najgore od svih koji će uslijediti. No, kada je trail u pitanju stvari su bitno drugačije. Na utrku dolaze trkači sa puno prakse i iskustva pa nema iznenađenja, straha, neizvjesnosti, treme, jedino zajedničko sa “prvim putem” je ubrzano disanje i snažno lupanje srca. Osim toga, trail traje dulje. 😉 Što mi se jako svidjelo – mala djeca, malo veća djeca, cijele
27.04.2019. U Belišću je nastavljeno naše trail putovanje po Slavoniji i Baranji. 3. kolo trčali smo na Jugovača trailu. Organizaciju utrke nije potrebno komentirati jer kad Baraberi rade utrku onda znate da je sve bilo za čistu 10-ku. Iako prognoza nije bila obećavajuća uspjeli smo se provući bez kiše i na kraju imali idealne uvjete za trčanje. Staza je bila odlična, bez blata i jaaakooo brza. Uz Dravu je prekrasno trčati. Trčao sam kratku stazu i na kraju osvojio 9.
22.04.2019. Sad kad gledam ovaj naslov mislim si mogao je svatko od nas odraditi po jedan kilometar, a ostatak vremena provesti u jednoj od vikendica uz vinograde. 😊 Nakon hamletovskih dilema prethodnog dana ipak odlučujem da ću doći iako me malo straši kilometraža i popis svega što ćemo obići u tih otprilike devet sati pohoda. Vodič Ivan je nazvao ovu rutu kolektivnim samoubojstvom pa nam je odmah bilo jasno da nas čeka puno toga. 😊 Ukupno dvadeset i šest Šapica
12./13.04.2019. Ova je reportaža plod izjava sudionika iz Slavonije: Damir Kligl (Blue staza 110 km), Tomislav Bilandžić (Red staza 168 km), Antonio Dujmović (Blue staza 110 km), Angel Milišić-Zečević (Blue staza 110 km), Krešimir Valentić (Green staza 67 km), Eniz Jašarević (Blue staza 110 km), a za dramatične video zapise sa Vojaka zaslužna je ultramaratonka Jelena Sekelj koja se automobilom sa ljetnim gumama probila do vrha. Red staza 168 km (Tomislav Bilandžić) Nažalost, moj pokušaj završavanja najduže utrke (168 km)
13.04.2019. Ljudi moji kakav nastavak SBTL-a!!! Ove godine Borovik je nova staza u kalendaru i pokazao se kao pun pogodak. Skroz me očarao. Prekrasan kamp, sve uređeno, ogromno i prekrasno jezero, a staza je fantastična. Još samo da nas je vrijeme malo bolje poslužilo, ali kad malo bolje razmislim kiša je ovaj puta bila ta dimenzija više koja nam je trebala kako bi sve bilo savršeno. Organizacija na visokom nivou bez zamjerki s moje strane. A staza??? Za mene je
31.03.2019. Današnja internacionalna ruta je bila po mnogo čemu posebna, ali krenimo otpočetka. Planirano je sastati se u mjestu Baćindol, zatim odšetati do utvrde Gračanica i popeti se na vrh Kapavac na Požeškoj gori i istim se putem vratiti na mjesto sastanka. Iako sam imala primamljive druge planove (roštiljanje na Pljuskari, di ćeš bolje) privukla me ova ruta jer nikad nisam bila na Gračanici, a freak sam za dvorce, utvrde, stare crkve i slične divote. Isto tako, imala sam želju
23.03.2019. 9. Crimužijada na Debelom Brijegu ove je godine, okupila oko 600 planinara. Organizator susreta je Planinarsko društvo “Mrakovica” iz Kozarca, a planinarski skup je svojim dolaskom uveličalo 30 društava iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Srbije + predstavnici Šapica iz Kutjeva. Domaćini su za ovu prigodu pripremili 80 kg srijemoša sa čak hiljadu jaja, koji se već oko 10 sati mogao probati. U 12 sati je uslijedio kraći planinarski pohod po obroncima Kozare, a zatim i ručak u
24.03.2019. Papučki jaglaci su odavno postali sinonim za dobru zabavu na svježem zraku i prvi kontakt sa planinama. Nešto što se ne propušta ni za živu glavu. 🙂 To je ujedno i jedina manifestacija u ovom dijelu Hrvatske koja uspijeva okupiti mladost & iskustvo, kako bi u znoju lica svojih pokazali ono najbolje iz oba svijeta. Danas je Velika postala Mala ili još bolje Prevelika. 😉 Nekoliko tisuća planinara, izviđača i izletnika slijevalo se u nepreglednim kolonama prema Planinarskom domu