05.01.2020. Pridružile smo se moja majčica i ja našim šapicama iz Mađarske u osvajanju papučkih vrhova. Desetak minuta prije starta u 09:00 sati smo se pozdravili te si poželjeli sve najljepše u novoj godini. Na naše sveopće iznenađenje i oduševljenje – nismo bile jedine domaće na pohodu. Pridružili su nam se Davor i Tomislav iz okolice Požege. Obojicu sam imala čast neformalno učlaniti i prikazati što sve mogu dobiti družeći se s nama. Bili su žalosni što ne mogu odmah
26.12.2019. Sv. Stjepan, a šapice traže novu avanturu. I tako odlučiše dva para šapica istražiti Žumberačko gorje. Početna točka, selo Sošice. Tamo smo dobili i pojačanje, predivne psiće koje su nas pratili cijelim putem. Uz psiće dobili smo i iskusnog vodiča, malu kujicu koja je znala sve planinarske puteve na Žumberačkom gorju. Kao pravi planinar provjeravala je da li smo svi na okupu i da li je sve pod kontrolom. Vodičica Jenny (kako smo ju mi prozvali) 😉 Prvi cilj
01.01.2020. Na tradicionalni pohod dug cca 14-ak kilometara odazvalo se 19 šapica i šaponja iz različitih krajeva Hrvatske. Krenulo se malo iza 09:00 sati s Jankovca prema Ivačkoj glavi. Nakon kraće šetnje novoasfaltiranom cestom koju ćemo nagodinu preskočiti, prešli smo preko presušenog potoka Kovačice i uputili se na svoje prvo brdo. I kako to već ide, malo smo puhali, dizali noge od olova i skidali se. Na Ivačkoj glavi je puhao vjetar, al ni približno jako kao prije par dana
28.12.2019. Krndija, Gazije moj domaći teren. Hladno jutro, gole noge i opak start od samog početka na kojem sam izgubio par pozicija, ali nisam dopustio da mi to pokvari planove i taktiku. Uspon onako jači trening, ravni dio upri i spust na glavu što se kasnije pokazalo kao recept za postolje, odnosno drugo mjesto. Presretan sam što sam odradio odličnu utrku baš tu na domaćem terenu gdje inače treniram s mojom ekipom. Čestitam svima na današnjoj utrci, a posebno mojoj
26.12.2019. Vjerujem da ste često puta osjetili u sebi neizrečenu želju da bar na tren pobjegnete iz grada, tog nemirnog tempa života koji nam na leđa stavlja sve teže terete, u prirodu, u krošnjaste šume planina, u mjesto raspjevanih potoka; gdje nisu potrebni laptopi, računala, tableti pa čak niti mobiteli osim za ovjekovječenje te ljepote. Zaista, čovjek se nigdje ne može tako odmoriti, opustiti, osvježiti ili osjećati ugodno kao kad provede nekoliko sati u planini. Najdraža viber poruka je ona
25.12.2019. Prije nekoliko godina, naša je mala planinarska nakupina izrasla i krenuli smo razmišljati o unikatnim vizurama i teksturama, kako bi Šapice bile prepoznatljive i drugačije. Dunja, Ana, Boris i Antonio Planinarski put je manje-više svima dobro poznat. Prvo si mlad, zdrav i snažan, metabolizam uspješno spali sve što unosiš u sebe, a onda se dogodi život, sjedenje, prežderavanje, lijenost, pa silne obveze, starenje, atrofija, višak kilograma, bolesti… Prvi logičan korak je hodanje, pedaliranje, planinarenje, trčanje, plank, tabata, znojenje… Tako
22.12.2019. Unatoč ne baš sjajnim vremenskim prilikama, na Međi se okupilo sedam ozbiljnih mušketira i jedna nasmijana Mira, kako bi u vlažnom i hladnoćom kontaminiranom okruženju odradili pohod izMeđu Krndije i Papuka. S obzirom da je danas drugi dan zime, priželjkivali smo nekoliko centimetara snijega i temperature bliske nuli, a zauzvrat dobili prekobrojne kišne kapi i temperaturu od +7°C. Na startu: Mira iz grada blizanaca i ekipa sastavljena od Osječana i Kutjevčana u pluralu, slijede pojedinci iz Požege, Bistrinaca i
15.12.2019. Sve što bude tajno, ostaje bajno… Upravo s ovim naslovom, povezala sam dosta situacija u životu koje su mi bile odlične, a bile su skrivene, pa tako i ova neočekivana tura sa Šapicama. Iako sam za turu saznala tijekom tjedna od brbljave Šapice Miše, nisam bila sigurna da li bih išla, međutim nešto me prebacilo u subotu iza 21h (vjerojatno pripremanje super klope za prijatelje i to što je ostalo, taman je izgledalo kao super klopa za izlet) i
Nedjelja, buđenje u 6:00, pripremanje ruksaka – kuhanje čaja, ubacivanje hrane kako ne bi pregladnili hodanjem u nepoznato, ubacivanje rezervne odjeće i lagano kretanje prema autu koji strpljivo čeka da se pokrene i krene u akciju. Pogled kroz prozor nije baš obećavao jer je bilo baš maglovito i hladno, ali Yr.norge (najbolje stranica za prognozu) pokazivala je kako bi nedjelja trebala biti suha i sunčana u Slatinskom Drenovcu gdje je bilo okupljanje. I tako hrabro izlazim iz stana, obučena višeslojno
08.12.2019. Iako, sam molio i kumio, nisam uspio dobiti uvodno slovo od drugih sudionika. Sukladno tome, prinuđen sam iskoristi vlastiti tekst iz najave ove manifestacije: “Međunarodni dan planina (skraćeno MDP) je hodačko / penjački izlet na kojem se okuplja crème de la crème i dovode gosti koji se prvi put susreću sa planinama. U praksi je riječ o najobičnijem planinarskom pohodu sa nešto govorancije, besplatnim čajem i kobasicama, i općenito dobrim druženjem, te dakako znojenjem.” 🙂 Šapice iz Slavonskog Broda: