Papuk trekk and trail 2021.

27.11.2021.

Dok je dobar dio Hrvatske pripremao nepotrebne količine mesa, a drugi dio se trijeznio od crnog petka i kupovine nepotrebnih stvari, 0,000102631578947 % stanovništva RH je odlučilo dan provesti trčeći po šumama i – wait for it – gorama Papuk trekk i trail 2021. Meteorološke prilike su učinile svoje i pripremile nam jednu Nutella stazu, ali od blata, ne lješnjaka. Staza koja je išla u smjeru suprotnom od one iz 2019. je bila, po mom mišljenju, teža, zahtjevnija i izazovnija. Kako nisam aktivan sa utrkama ali i treningom u zadnje vrijeme, odabrao sam, a kako drugačije, nego Active stazu od 19 km. Za one koji poznaju Papuk, uspon na Koprivnato brdo, iz smjera Mališćaka, je po blatu, lišću ali i kamenju strahovito zahtjevan. Dobar je bio komentar trkača: “Kako prosječni planinar savlada ovaj uspon?”. 🤔 Po prvi puta sam imao asistenciju sa štapovima i pokazao se kao totalni game changer™. Rezultat je 54 od 147 ukupno, što mi je danas bilo totalno nebitno. Inače bi se živ pojeo što nisam završio u top 50. 😁 Bitnije je bilo odlična i neopterećena ekipa poslije uz grah i pivo.

Kruno Budimir

Marija i četiri mušketira

Ovo je moj prvi Papuk trekk i trail i nisam znala ni sama što očekivati osim biti spremna na neočekivano. 🙂 Dogovor je bio da na Challenger stazu idem s Mariom Pavićem i da idemo laganini jer nisam nikad bila na trekk utrci. Na startu obilazimo troje trkača (jupiii napokon da i ja nekog obiđem) na kraju se ispostavilo da su odustali. Do Mališčaka pratimo markacijske trakice, naslikavamo se i pokušavamo se izmigoljiti iz magle. Putem susrećemo zalutale trkače i pridružujemo se veseloj ekipici iz Slavonskog  Broda (Mirza, Tiho i Tomislav) i skupa štrumfamo prema Ivačkoj Glavi. Putem do IG smo se okupali u znoju lica svog i smrzli pod udarima vjetra ali sva sreća pa smo ponesli jaknice i bilo nam je sasvim dobro.

Na vrhu raspravljamo kuda dalje ali kako sam brojčano nadglasana (4 naspram 1) idemo prema Anđinoj  baraki i preko “Talpi” se spuštamo Talijanskim jarkom. Iako je to bio duži put, a to sam ima nabrajala putem, imali smo i lijepo sklizanje. Neki su za padove dobili gotovo čistu desetku (umjetnički dojam je izostao). Na Jankovcu nas dočekuje Siniša Jonjić koji se čudi otkud mi!? Pa rekoh iz šume – ima nas 5-ero.

Nažalost s cilja mu je javljeno da su se neki od nas tijekom utrke promijenili stazu, a da ostali ni nisu na stazi. E Marko, Marko tko god da jesi nije lijepo što si javio da nas nema, jer smo se ubili penjući se po bespućima Papuka. I tako smo ostali bez mikroorjentacije na Jankovcu. 🙁 A ionako smo bili spori. No dobro kad već idemo lunjati po Papuku nismo htjeli “klizačom” gore nego smo išli okolo preko Jezerca na Nevoljaš. Ako ništa drugo barem je Brodska ekipa vidjela druge krajeve Papuka.

Neku si dočekali okrjepu kao ozeblo sunce, a ostatak nas se počastio napolitankicama i sokićima. Nije da nismo ponesli sa sobom ali kad već nude šteta da se baci. 🙂 Putem ka cilju prelazimo neizostavne  Tauberove stijene koje su uistinu jedinstvene, po meni jedan od ljepših dijelova Papuka – odmah nakon uspona na Zapadni Greben. Neki su već na izmaku snaga i proklinju one koji su ih nagovorili na ovu predivnu i zabavnu utrku kad se pred nama prikazuje Stari Velički grad, zadnja kontrolka i savršeno mjesto za fotografiranje. Kako je spust klizav dolazi do ozljede sudionika naše čarobne petorke te  zaustavljamo HGSS i molim ih da mu pruže pomoć i prevezu do cilja. Mario i ja štrumfamo prema cilju i  i zadnje stepenice prelijećmo. 🙂 Atmosfera nije veličanstvena al’ budimo realni – nije da smo došli prvi.

Iako među zadnjima  ipak smo dobili toplu klopicu i piće. Sve u svemu trebala bih biti zadovoljna prvom utrkom ovakvog tipa. Iako prolazno vrijeme nije zadovoljavajuće, ja sam odradila poprilično zahtjevu utrku bez odustajanja i previše kukumakanja.

Naime na listi prijavljenih je bilo nekolicina renomiranih imena koja su se, iz samo sebi poznatih razloga, prebacila na označenu stazu (Active 19 km), a  ja kao početnik sam to odradila i to sa jako malo gubljenja. Poprilično sam sigurna da dolazim i slijedeće godine – nadam se u malo boljem  izdanju. 🙂

Marija Bešlić

Nije sramota zalutati – sramota je odustati!

Ako zanemarimo neke sitne propuste “Papuk trekk and trail” organizacijski pripada u sami hrvatski vrh.  Dobra i zahtjevna staza (ovaj put jako skliska) sa mogućnošću izbora i pravog pravcatog trekkinga, ali bez ikakve šanse da netko skraćuje stazu, maštovito iznenađenje na 3 KT za koju je trebalo pronaći dodatni 5 KT (mikrolokacija na Jakovcu) i ovjeriti ih na posebnom zemljovidu, prekobrojni volonteri, okrepa na stazi, bogat i kvalitetan startni paket, HGSS. Start u dvorištu PP Papuk, a gostoprimstvo u velikoj sali Vatrogasnog doma, u Velikoj pruža sav komfor i zaštitu, grijanje, parking, toalet, kuhinja, šank, na kraju živa glazba… Šteta što nije došlo više SBTL trkača. Baš su mi nedostajali…

Netko je rođen za vodiča, netko za trkača, a ja za gubljenje. 🙂 No, osim pothlađivanja u konačnici sam prezadovoljan ostvarenim rezultatom, posebice kada uzmemo u obzir pozamašan broj godina i činjenicu da je samo jedan trkač bio stariji od mene, broj ukupno pretrčanih kilometara (29,37 km),  solidan tempo (9:11 min/km), ukupno vrijeme kretanja (4:29:35), što je zbog lutanja na kraju dalo rezultat od 5:17:15 i ostvarenu ukupnu visinsku razliku od 1.708 mD+. Sve to po sistemu “Ono čega se pametan stidi – time se budala ponosi”. E taj sam – izgubljen i ponosan. 😉

Napravio sam nekoliko velikih propusta i to me koštalo bolje pozicije, ali i druženja na stazi. Ne volim trčati sam, točnije smatram to najvećom kaznom. Orijentacija mi je slaba strana i redovito odaberem potpuno krivu stazu ili osobu koju ću pratiti (u planine idem samo i isključivo zbog druženja). Ovaj put sam 90% vremena išao bez ikoga u blizini i to me psihički dotuklo. Pogriješio sam u odabiru tenisica, štapovi su mi jako smetali, svaku pogrešku sam platio dodatnim znojem, smrzavanjem i značajnim gubitkom vremena. Na Ivačku glavu sam krenuo sa krive strane (stari šumarski put), namučio sam se pronaći groblje na Jankovcu, na kraju sam namjerno sišao sa staze i krenuo onako otprilike na Nevoljaš i tu sam se potpuno zagubio i nepotrebno kružio…

Čestitke najboljima i pozdrav na sve strane. Vidimo se na Božićnom Krndija trailu. 🙂

Miša Nicinger

Fotke su priložili: Kruno Budimir, Mario Pavičić i Marija Bešlić

Rezultati:

* * *

Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr

* * *

 

Internet je naše igralište - midnel.hr