Opća planinarska škola na Papuku

13.11.2021.

Ima dvije vrste hodača po slavonskim brdima i gorama, to su 1.) nelicencirani hodači i 2.) planinari koji su svršili, opću planinarsku školu. Prvi samo bauljaju, dok drugi znaju gdje se nalaze dok bauljaju 🙂 plus su obučeni za korištenje kompasa, zemljovida, konopca, štapova, karabina i dereza. Oni u pola noći znaju gdje se nalazi sjever, kako se pali vatra i čiste gojzerice od blata. 🙂

Danas smo zahvaljujući velikom vođi imali uistinu rijetku priliku, čast i zadovoljstvo – prisustvovati završnici jedne takve OPŠ i upoznati nova i nadasve zanimljiva lica iz Osijeka. Bože mili koliko dragih i simpatičnih ljudova i ljudica, na jednom mjestu. Svi povezani istim ciljem i mišlju: popni se, spusti se, poskoči,  prikoči, pojedi nešto, fotkaj se, nasmiješi, budi cool, isprsi se, hodaj ravno, učvrsti guzu i nikad ne razbij kućicu pužu. 😉

Upoznao sam sve ali upamtio samo neka imena: Snježana (budući tekstopisac u Šapicama), Marina (buduća trekk and trail trkačica i maratonka), ljudikao sa Mirjanom, kumom Ivicom, dragim Šmigovcima, Borisom (Đuka) i Anom, Ivanom, Davorom. Vjerojatno sam nekoga zaboravio, a tko ga jebe. 🙂 Ma sve vas volem, ali moju dragu najviše. 🙂

Tulumarili smo skoro 17 km slijedećom rutom: Jankovac > Autobus > Anđina baraka (600 m/nv) > Zamuljana makadamska cesta > Stari šumarski put > Ivačka glava 913 m/nv > Vratnice > Papuk / Zen klupica (956 m/nv) > Zablaćena makadmska cesta > Greben Sokoline > Kožič hrast (708 m/nv) > Jankovac (475 m/nv). U prijevodu pentrali se na sve četiri, spuštali na stražnjicama i dobro se zabavili se, pri čemu su polaznici škole gledali karte, čitali zadatke, uglas pjevali pjesmice, a višestruko odlikovani voditelj Ivan Lončarić je zadovoljno sukao brk.

Čestitke svima i dabogda vam bauljanje sa ili bez diplome prešlo u naviku. Vidimo se dragi moji i nemojte štogod zamjeriti.

Miša Nicinger