Garčin trail 2021.

02.10.2021.

Prošle godine smo imali prigodu sudjelovati na 1. Garčin trailu, a ove potvrditi već doživljeno i zapečatiti sudbinu organizatorima 🙂 jer ovaj 2. po redu Garčin trail – nije utrka koja će vas ostaviti ravnodušnima i nezadovoljnima. Ne sjećam se brdske utrke na kojoj sam pri ulasku u cilj (na 20-om km) požalio što je kraj i poželio trčati barem još pet – šest kilometara na prekrasnoj Dilj Gori. Tko ne vjeruje, neka nastavi čitati i njuškati po video zapisu i galeriji fotografija. 🙂

Istok Hrvatske, Dilj Gora, dan lijep, suh, topao, bez vjetra, nekoliko sunčevih zraka, a na stazi 0% blata. Trčimo sve vrijeme šumom i vrlo malo drumom, izvan planinarskih i biciklističkih staza, radimo slalom,  stalno se lagano penjemo ili spuštamo, ali onako s guštom. Jednom riječju neviđeno dobra staza za trčkaranje po prirodi, bez većih prepreka i vratolomija. Markacije dobre, GPX trag još bolji. 😉

I prije nego nastavim sa reportažom… Na after partiju saznajem da organizator planira svake godine mijenjati rutu i težinu staze, odnosno da će povećati duljinu i nadmorsku visinu, a to baš nije uvijek dobro. Naime prošle godine sam na nekoliko utrka vodio planinare i uvjeravao ih da su staze lijepe, manje ili više lagane i da će uživati, a kad ono zlo i naopako. Organizatori su kratke staze produljili sa npr. 12 na 18 km ili povećali visinsku razliku sa 300 do 450 na čak 1.250 metara i na taj način stazu učinile nepodnošljive teškima svima, a posebno novim sudionicima. 🙁

Svi organizatori brdskih i cestovnih utrka – moraju voditi računa da je Hrvatska mikro-minijaturna zemlja i da u Slavoniji ima 10-ak vrsnih trkača, a sve ostalo su sportski entuzijasti, zaljubljenici u prirodu, amateri i rekreativci željni druženja, boravka u planinama, adrenalina, znojenja, naslikavanja i najčešće zdravlja radi!

Ne treba organizirati utrke za trkačku elitu i super heroje! Takvih je premalo, stoga svakom organizatoru prioritet moraju biti mali obični ljudi koji će opet doći i povesti gomilu novih sudionika: supružnika, partnera, prijatelja, roditelje, djecu i svoje dlakave i lajave kućne ljubimce. 🙂

Na utrkama treba više žena, jer su one lijepe i ženstvene, a muškarci, muškarci dođu i kad ih ne zoveš. 😉

U Garčinu nas Android Auto & Waze ostavljaju na sred sela, pa malo krivudamo do izletišta Grabovac, a tamo ogrooooman parking, isprva prazan, a na kraju okupljanja dupke pun, što u prijevodu znači da je odaziv trkača bio uistinu na zavidnom nivou, posebice kada se uzme u obzir da je ovo tek drugi trail koji Mladen Stepić i njegova ekipa organizira. Nedavno su ove vrijedne cure i sposobni dečki osnovali Sportsku udrugu “Vita Activa” i nadamo se još boljim rezultatima i ulasku u SBTL.

Dobrodošlica: na prijavama osmijeh, osmijeh, osmijeh, a onda nam je Osnovna škola Vjekoslav Klajić iz Garčina pripremila vrelu crnu kavu, hladnu rakiju i upravo ispečene palačinke sa mrvicama limuna u smijesi i preko nekoliko kvalitetnih namaza, sve to na 4 ringle i samo 3 tave, koji propust, koja bruka i sramota 😉 a poslužuju nas ravnateljica i djelatnici škole. Dosada neviđen njam, njam doček. Milina jedna… Darujemo školu dragovoljnim prilozima i pregledamo startni paket.

Majica je sportska, lijepa (za žene strukirana), nula reklama, ima tu i kućnih potrepština i nekih dodataka prehrani za muškarce, jabuka, a startni broj, barem za nas na 20 km ima mjesta za tri kontrolne točke. KT su imale višebojne flomastere i različite simbole koje je trebalo nacrtati – inovativno i zabavno. Novost je da sve češće startni broj služi i kao bon za hranu i piće, na kojem se prekriže pružena usluga. Lijepo, lijepo. Sve to u sportskoj vreći/ruksaku.

Razglas vrlo kvalitetan, bez škripe, jeke i nerazumljivih govornika 🙂 a voditeljski dvojac na visini zadatka. Poslije utrke nas zabavlja DJ VENOM iz Zagreba.

Staza je bila uistinu predobra, gdje se moralo uredno je pokošena trimerom, a markacije koje su kretenoidi par dana prije utrke potrgali u duljini od nekoliko kilometra, organizator je uredno nadomjestio i pokrpao, te nam svima kao bonus osigurao GPX tragove, tako da smo u konačnici imali izvrsno markiranu stazu sa plastičnim trakicama, putokazima na papiru i velikim strelicama od vapna na svim križanjima. Hvalim: volontere, parking, dobrodošlicu, razglas, dva prijenosna WC-a, izvrstan grah, predobar kruh, gomilu cuge, a na okrepama pravi pravcati “Švedski stol” sa neviđeno puno napitaka, voća, slatkiša, plus gomila fotografa i dobre glazbe. Ocjena organizatoru 10/10. Zamislite nisu mi platili da ih hvalim, a mogli su… Hehe.

Iskreno se nadam, točnije priželjkujem da Garčin trail uđe u stalni postava SBTL-a, ako ne prije barem u 2022. godini. 🙂

Vaš je “trčeći reporter” ove godine trčao sporije no što je mogao, jer ovo nije utrka lige i odlučio je malo uživati na stazi. Mogao sam biti najmanje 5 minuta brži, ali čemu? Imam previše godina da se ubijam i otimam sa mlađarijom za 14-to mjesto. Dobro je meni i na 17. mjestu. 🙂 Odradio sam par intervjua sa mladim dečkima (Karlo iz SB-a), dobio privole od roditelja za fotkanje mališana i dobro se zabavio.

Da u rezultatima postoje kategorije, vjerujem da bih bio prvi ili drugi u M55. Iskreno se nadam da će to jednom postati standard. Ne trebaju nama nagrade i medalje, samo da se zna, jer nije isto imati 24, 36, 48 ili 60+ godina. Generalni ili kako ga zovu “ukupni plasman” je mjerodavan samo za natjecanja na nivou npr. srednje škole! Inače je potpuno besmislen jer se uspoređuju motori od 750 ccm i 125 ccm. Shvatili ste…

Čestitke najboljima i hvala svima na ugodnom ljudikanju. Vidimo se dragi moji…

Miša Nicinger

P.S.  Svi koji žele nešto napisati na temu planinarskih staza ili utrke, pohvaliti ili pokuditi organizaciju ili iznijeti svoje viđene neke situacije ili same utrke – mogu svoje priloge dostaviti na email adresu portal@planinarimo.info

Info: Na fotki br. 089 se nalaze tri Garmina, sva tri Fenix 6 serija. Najmanji je Fenix 6S PRO, srednji je Fenix 6 PRO, a najveći je Fenix 6X PRO. Razlika je samo u trajanju baterije…

Vesna Janković je poslije utrku izjavila: “Odlična utrka. Bilo ravnine… uzbrdica… za trčanje i mučenje… no taman po mjeri i uz to dobro označena staza. Imala sam društvo cijelom stazom, pa je i gubljenje bilo zanimljivije. 🙂 Organizacija odlična! Baš sam zadovoljno došla do cilja. Drugo mjesto žene. Otišla doma s peharom i teglom meda. Nije loše.” 🙂

Rezultati:

Nekolicinu fotografije je priložila Marija Bešlić, a zadnjih nekoliko 10-ina komada smo ukrali organizatorima…