Mazator trail 2021.

18.09.2021

Ove godine Mazator trail nije dio SBTL tako da sam se odlučila za dužu stazu od 31.6 km. Nije da sam ikad otrčala tu dužinu ali treba pomicati svoje granice… Da se nelažemo startnina za Petnju trail bila je svega 30 kn manja, pa kad već plaćam puno (190 kn) makar da uživam duže u prirodi. Kiša koja je padala dan ranije dala je dodatnu čar (čitaj puno blata) našoj pustovini. I ovu utrku društvo su mi pravile dvije Mazatorice Dubravka Šiljeg i Svjetlana Dudrak zvana Cica. Curke predivne ste da vas nije bilo ova utrka bi bila poprilično mučna.

U startu odmah brdo, al’ to smo imali i prošle godine pa smo bili spremni. I odmah kreće rasprava tko će biti zadnji, bilo je više borbe za zadnje mjesto nego za prvo. 😂 Nakon 6 km susrećemo ekipu s Ultra traila i upozoravaju nas na blato ispred nas… E takvo što još nismo prošli čak ni na Neptun trailu! Ovdje smo se zablatili do suza, a neki i do guza… Prva okrepa nam je tako dobro sjela ali za razliku od prošle godine nije bilo Hidre pa je Coca cola poslužila svrsi. Štrumfamo dalje i nakon 17 km sam tako lijepo pala kao kruška s grane ali sva sreća pa imam mekaniju pozadinu da se dočekam. 🙂 Ustajem malo zbunjena ipak sam zveknula i glavom, i slijedeća tri kilometra su mi teža muka. Razmišljam da odustanem kod slijedeće okrepe, a do tada si brojim u glavi kako su neki prošli i punooo više i sigurno im nije bilo lako i odlučim polako, pa taman i hodajući, ići do cilja. Susrećemo izgubljenog suborca koji je prešao puno više kilometara od nas jer je krivo skrenuo ali i to je dio traila.

Blata ima cijelim putem i to za izvoz, i svako malo se iznenadimo – pa od kud ga više ima. Na zadnjoj okrijepi nas obavještavaju da je jedna djevojka krivo skrenuli i kratila stazu te se tako nama ukazala prilika da barem jedna od nas tri bude treća u ukupnom plasmanu. Spuštamo se prema jezeru prolazimo predivnu šumu i za kraj odvratni šljunak. Jaooo tko ga postvi tamo? Onako polumokri sitni kamenčići su tako propadali da je to bilo prestrašno. Na ulasku u cilj sve tri se hvatamo za rukice i ulazimo kao treće. To je bio najpošteniji način da se podjeli treće mjesto jer smo cijelu utrku provele skupa. Još jedno velika zahvala curama, nakon Baranja night traila i ovaj put sam bila s ekipom Mazatora. Još koju utrku i  početi ću sumnjati da sam dio njihovog tima. U cilju smo dočekane kao prvakinje ipak svim trima je ovo prvi put da trčimo tu dužinu. Staza je bila zahtjevna 31 km i 1040 m visinske – iznimno sam zadovoljna postignutim rezultatom. Jedino tužno u svemu jeste činjenica, da je bilo malo sudionika koji nisu članovi Mazatora, pa mi je falilo druženja sa trkačima iz ostatka Slavonije.

Marija Bešlić

*  *  *

Dilj ultra trail: 63,5 km – 8:56:54. Toliko mi je trebalo da to otrčim. Moj prvi šumski ultra trail. No, ne i posljednji. Ima nešto u toj šumi, u toj prirodi, koja me uvijek oduševljava i koliko god da se istrošim, opet me napuni. – izjavila je Jasna Plemeniti.

*  *  *

Vesna Janković na temu Mazator traila kaže: “Staza Pljuskara – 31.66 km… Brda… brda… i još malo brda i još dva puta više blata. Mazatorci su zakon… Kako zakompliciraju stazu i nebo im se još smiluje kišom pa im da posebnu čar traila i utrke. Bilo je dobro… kružnih staza… uđeš na jednu stranu pa izađeš na istu s druge strane. Malo nepažnje i prekriži se sam (da te oni ne moraju). Kome orijentacija nije jača strana (čitaj mene ) bude u problemima. Išli sporije… opreznije… da ne završimo iz Slavonskog u Bosanskom Brodu. Završili utku blatni od glave do pete (neki su i padali) 😜… pojeli… popili… Otišla doma kao druga žena. Medalja predivna… Pehar dovoljno velik 🤣 a za nagradu čekam poštara. Nekak’ su mi dragi ti Mazatori i to je to! 😊😘 Ajmo na kalendar po slijedeću utrku.” 😜😘😍🤣

*  *  *

Evo, par riječi i od mene…

Najtužinje od svega jest činjenica da Mazator trail od ove godine više nije sastavni dio Slavonsko-baranjske trail lige. 🙁 Dijelom zbog visoke kotizacije ali i brojnih utrka koje održavaju isti dan ili ovaj vikend – izostala su mnoga poznata imena i nama draga lica. U tom smislu moram kritizirati sve! I Mazatore jer su zapeli biti svjetska elita u premaloj sredini, ali i sve trkače i klubove iz Slavonije što bojkotiraju ovaj ili neki drugi događaj. Svaka utrka ima svoje dobre i loše strane, a osnova svih su ljudi i zajedništvo! Cice, Mice, Marice, Petri, Gorani, Stjepani, Manuele, Jelene, Ivani i Ivane. Shvatili ste. Jebale vas medalje, jebali vas lokalni portali, lokalne televizije, preseravanja na društvenim mrežama, jebali vas timovi, sela i gradovi. Sve je to goli k… kad vidim na Garminu i Stravi, da su svi jučer trčali i trenirali samostalno, umjesto da su došli na zajedničko znojenje i druženje. Vidio sam samo jednog mladog momka na startu (Marino) i odradio kratki intervju!  Možda je kasnije bilo više njih (ne znam). Utrka je malo sjebana, jer startamo sa vremenskom razlikom od 2 sata, pa se većina sudionika niti ne sretne. Previše kategorija, previše dužina. No to valjda tako mora biti. Samo kažem.

Staza je bila zahtjevna zbog blata i previše preklapanja, križanja, spajanja i razdvajanja. Teško je napraviti puno kilometara na tako malom brdu kao što je Dilj Gora. Mišljenja sam da je trebalo napraviti kružnu stazu i malo proći kroz naselja, lokalnim cestama i njivama. No, organizatori su odlučili praviti osmice, lupinge, petlje, luda križanja i preklapanja staza. Bez GPX traga tu se zaista nije moglo snaći i odabrati pravi put. Čak i tako sam nekoliko puta promašio skretanja, no sat bi vrištao i brzo se vratiš na pravi trag. 🙂 Moja ‘supatnica’ Vesna je svojeručno zavezala 5 ili 6 pokidanih trakica. Papirnati putokazi su uglavnom bili u plastici, a oni koji su bili zaklamani bez zaštite su otpali i smežurali se, pa nisu služili svrsi. Nije bilo čaša na okrepama, za to nema opravdanja! Epidemiolozi su debili, a čaše jeftine. No volonteri su bili nasmijani, ljubazni i uslužni, tako da smo sve odradili na najvišem nivou po sistemu “I vuk sit i sve ovce na broju”. 🙂

U konačnici, ukupni dojam je pozitivan i odobravajući, iz više razloga. Teško je u ovo šugava vremena bilo što organizirati privući i motivirati ljude, upravo stoga skidam kapu organizatorima i svim sudionicima ovog ultra traila. Posebice curama i dečkima na 64 km, pa onda redom 31 km, 15 km, i na kraju 6 km…  Imali smo ića i pića, dobar startni paket, nula reklama na majici koja će služiti za bicikliranje – tnx, kreštavi razglas hehe, kemijski WC, “Čobi 22” je mnoge oduševio i razočarao (nije dobar odabir peciva – tako kažu – preslatko je). Sve u svemu i Mazatori su puno naučili iz prethodnih vremena i stalno rade na tome da budu još bolji. Imaju sreće jer su i dobri trkači. A cure su im svjetska klasa. Dobre, ma predobre… 😉 U dečke se baš ne kužim. 🙂

Čestitke najboljima, posebno mojoj Mariji koja se pokazala kao (su)borac kakvog nema na daleko, vidimo se dragi moji.

Fotogalerija:

Jedan dio slika u fotogaleriji prezentira Šapice na Baranjskom polumaratonu (Iva Smoljan, Ivana Petrović, Mario Pavićić…) Ima i nekoliko vrhunskih fotografija od profi fotografa (Dinko Bažulić) koji je tog dana odradio punih 16 km, kako bi ulovio neke od najboljih scena na Mazator trailui. Svaka čast Mazatorima, jer na mnogim utrkama nema dobrih fotografa ili te slike koje “naslikaju” nikad ne ugledaju svjetlo dana.

Miša Nicinger

Rezultati: