Author Archives: pladmin2

Mali Popišanac

08.11.2020. Nije tajna da zadnjih nekoliko godina pokušavam povezati sporotrčeće trekk and trailere i brzohodajuće planinare u jednu trkohodajuću zajednicu. Nažalost bez većeg uspjeha. Od najavljenih 9 sudionika iz Našica i Slatine, u konačnici trčkaramo samo nas troje, jer su svima u zadnji čas došli gosti, iskrsnule proslave rođendana imendana i krstitke. 🙂 Unatoč magli, hladnoći i blatu, ovaj je trkohod dobio najviše ocjene, a javna je tajnda da jako volim gužvu i najbolje se osjećam u skupinama od 200

Pluća koja sve teže dišu

31.10.2020. Kad su obećanja u pitanju, prava sam škrtica. Nikako izustiti. Neki to čine automatizmom kako bi umirili sugovornika, dijete pa i samog sebe. Pokušala sam, al čim namjestim usta za izgovoriti “o”, izgubim dar govora. Neće, pa neće. E zato ih ne dajem, ne primam ili ih dajem umjereno. I jedno od tih umjerenih mi se potkralo na izvješću s Podunavlje traila. Erdutski kraj, premda je prilično blizu Osijeku, jako malo poznajem. Vidjela sam ga tek kroz Majeticeve organizacijske

Noćna orijentacija po Krndiji

31.10.2020. Svake godine, 31. listopada, stari Kelti (i oni koji se tako osjećaju) slave Samhain, blagdan koji obilježava završetak žetve i početak najmračnijeg dijela godine. Kršćani su za to vrijeme zaokupljeni Noći uoči Svih svetih (iliti američki Helloween – All Hallows’ Eve) te se pripremaju za predstojeće dane koje provode slaveći Sve svete i prisjećaju se svojih dragih umrlih na Dan mrtvih. Po novom i u Hrvatskoj tjeraju vještice/zle duhove svjetlećim bundevama i horor oblekom. Kako nas Djece iz šume

Trkohod –  Le quattro stagioni

01.11.2020.  Čuvene klasične bajke kreću riječima: “jednom davno”. Ovo nije jedna od njih, neću započeti tako ali je bajkovito. Naime, priroda je danas odlučila biti darežljiva. Osim što nas je počastila zavodljivom, za ovo doba, toplom jeseni, svojim nestvarnim bojama upakirala je i sve što je mozak mogao percipirati. Put prema Gazijama bio je očaravajuć. Sama na cesti, nigdje vozila, a pogled seže po slavonskoj ravnici, pooranoj, uređenoj i pripremljenoj za nove usjeve. Sunce se još umorno protezalo i najavljivalo

Ivanovi ponori

25.10.2020. Iz naslova bi se dalo zaključiti, da nas je naš vrhovni vođa napokon počastio svojim prisustvom. Iako je većina šapica ostala u toplini svojih domova – nas četvero hrabrih se uputilo u današnju pustolovinu. Dan je bio maglovit i prohladan, naprosto savršen za planinarenje. 🙂 Usput smo mijenjali odluke kuda ići, ali prvo smo krenuli na Ivačku glavu i to putem kojim niti jedna Šapica nije kročila. Ostavili smo oproštajnu poruku (pogledajte u videu) ukoliko se nikad ne vratimo.

Podunavlje trail 2020.

18.10.2020. U cilj sam jedva utrčao i zavalio se kraj Petra Šokčića u stolicu na cilju. Nekako sam uspio reći hvatajući dah: “Svaka čast!” Skraćivanje discipline sa 34 na 24 kilometra je bio pun pogodak jer smo i na ovaj način obišli gotovo sve znamenitosti ovoga kraja. Mogli smo možda preskočiti kamenu cestu, ali to je na osobnoj razini i ta negacija ljubavi traje već desetak godina. Staza optimalno označena. Niti jedna trakica previše, niti jedna premalo. U cilju dobra

Borovik trail 2020.

10.10.2020. Ovo nam je novo i zabavno iskustvo! Prašine i asfalta nam je dosta, a moje cure su oduševljene. Antoniju i Đurđicu smo malo šlepale, no se mi uvijek dobro zabavljamo. Smijeh i pjesma… Stazom gore četveronoške, a na guzici dolje. 🙂 – ispričala je Božica Ćosić. Utrka je bila odlična! Trail u svakom smislu riječi! Odlična avanturistička staza, prekrasna priroda, pogotovo pogled na jezero. Utrka je zabavna, valovita i s prekrasnom prirodom. A pred kraj utrke kad ponestane snage,

Stršljen Grad

04.10.2020. U jednom vrtu među cvijećem sićušan Grad se sakrio, vi ga znate k’o Bedemgrad, al’ Stršljen ga je  okupirao… E da, kakav bi to bio vikend u prirodi da nismo sreli naše prugaste ne baš tako drage krilate prijatelje. Pretpostavili ste – stršljenovi su nas opet malo odvratili od planiranog dana. Vesela ekipica od 9. šapica krenula je od Našičkog vodovoda putem Bedemgrada. Odmah smo se razvukli na prvom brdu i krenuli kukati “Pa zar nema ništa ravnije?” a

Mazator trail 2020.

19.09.2020. Neću okolišati… Puno je stvari na koje sam ponosan: prije svega bih izdvojio sinove (David & Nad) i moju najdražu (Marija), tu su i brojni portali koje uređujem i punim sadržajima (u čemu svi pomalo sudjelujete i pomažete – hvala), planinarenje, biciklističke ture na kojima sam prešao više od 50.000 km, uglavnom po Hrvatskoj i nešto po susjednim zemljama (Mađarska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Rumunjska), razne hobije i umijeća, brojne rukotvorine… a kad još malo porastem valjda bude i

Trinaesti deveti na Papuku

Ako ne znate kako provesti trinaesti dan devetog mjeseca – evo jednog prekrasno proživljenog dana u par rečenica. U ne tako rano jutro, cirka oko devet sati, sastasmo se kod ludog jelena (čitaj LD Jelen, na pol puta između Kamenske i Novog Zvečeva, spomenik Jot) na dobro poznatoj nemarkiranoj ruti iskusnih planinara koja vodi prema vrhu Papuka, narodski znanom kao Zen klupici. Okupilo nas se petero i kako bijaše Miša blažen među ženama ne mogasmo se odlučiti za naziv današnje